27. godišnjica
390

Dan kada je probijen Tunel spasa: Tih 800 metara značilo je život Sarajlijama

A. B.
Foto: D. S./Klix.ba
(Foto: D. S./Klix.ba)
Prije 27. godina prokopan je i pušten u funkciju sarajevski ratni tunel - Tunel spasa. Ispod aerodroma, 800 metara tog tunela značio je život građanima, a bez njega Sarajeva ne bi ni bilo jer je imao nemjerljiv doprinos njegovom opstanku tokom agresije na BiH.

Oni koji su radili na njegovom prokopavanju, tim povodom su ispričali kako je sve to izgledalo.

Nazim Mahmutović je te 1993. godine bio jedan od organizatora koji je radio na prokopavanju tunela. Kako je kazao, 15. maja je počela ta važna akcija, a na njoj su radile četiri grupe sa po 15 radnika koje je formirao kao pripadnik općinskog štaba civilne zaštite.

"S obzirom na to da sam bio u civilnoj zaštiti veliki broj njenih pripadnika je učestvovao u kopanju s Butmirske strane. Iz dva pravca išla je izgradnja tunela i to iz Dobrinje i Butmira. Svaka radna grupa je imala svoj radni zadatak te je tako u tunelu bilo šest pozicija. A tu su bili i miljevinski rudari koji su pravili podgrade na ono što smo mi uradili što znači da se svaki metar iskopanog tunela morao podgraditi drvenim gredama", prisjetio se Mahmutović.

Kako je pojasnio, bio je veliki izazov prokopavati tunel jer je on često plavio zbog postojanja podvodne žile.

"Kopali smo na dubini od pet metara i bilo je potrebno proći ispod aerodromske piste i taj dio nam je bio poprilično težak jer je i tu bila znatna količina vode, a nismo imali ni sredstava za rad, niti potrebnu opremu i alat, međutim, glavni organizator se pobrinuo za to da nam pumpe i sve što je potrebno ne nedostaje", kazao je.

Mahmutović je naglasio kako se tri mjeseca neprestano radilo na prokopavanju što je bilo znatno iscrpljujuće, ali kako je dodao, niko nije odustajao. Za to vrijeme je bila teška situacija na Igmanu, postojala je mogućnost da ga agresor osvoji i da se time, kako kaže, po drugi put napravi obruč oko Sarajeva.

"Mi smo već bili u nekom drugom mjesecu kopanja tunela, svi smo bili umorni i govorili su nam da trebamo požuriti upravo zbog Igmana, a kroz tunel su trebale izaći raspoložive snage iz Sarajeva kako bi pomogle našim jedinicama na Igmanu. Naravno tada smo mi pojačali svoje aktivnosti i bilo je sve mnogo mukotrpno i radilo se i dan i noć, nismo smjeli prekinuti nijedan sat i 30. jula u drugoj smjeni koju sam ja predvodio probijen je tunel. Plašili smo se da se ne mimoiđemo s onom grupom koja je kopala iz pravca Dobrinje, međutim, giometri su to dobro odradili i na kraju je sve dobro bilo", naveo je Mahmutović.

Taj probijeni okvir tunela je bio širok oko 70 centimetara i Mahmutović je kazao da je zadatak njegove grupe bio kroz njega prenijeti vojni eksploziv s aerodromske na sarajevsku stranu.

"Mi tu noć nismo mogli probiti zadnju podgradu jer je bilo potrebnije da se vojni eksploziv prenese u Sarajevo. Kroz taj okvir vojne jedinice su izašle pod punom ratnom opremom i uputile se prema Igmanu, a također to je bio izlaz mnogih brigada iz Sarajeva koje su zapravo uspjele spriječiti da se dogodi drugi obruč oko Sarajeva. U to vrijeme nismo znali značaj tog tunela koliko se danas zapravo primijeti koliko je njegovo postojanje doprinijelo jer je on probijen u zadnji trenutak i vojne jedinice su uz pomoć njega uspjele spasiti Igman i samim time Sarajevo. Ponosim se što je tunel tada probijen", ispričao je Mahmutović.

Tunel koji je u to vrijeme povezao Sarajevo s ostatkom svijeta sada je muzej. Direktor Hazim Bahtanović je kazao kako je njegovo postojanje važno jer će upravo mlađe generacije koje nisu zapamtile rat moći učiti o njegovom značaju za građane glavnog grada BiH, ali i njegovu odbranu.

"Ovo je bila jedna prekretnica u vrijeme agresije i ovaj objekat je omogućio da mi koji smo branili ovu državu jednostavno krenemo ka pozitivnom rješenju problema", kazao je Bahtanović.

I Bahtanović je naglasio kako je 30. juli upravo jedan od najznačajnijih datuma u periodu agresije na BiH. Kako je dodao, puštenjem njega u promet omogućio se koliko je moguće prihvatljiv život za građane Sarajeva.

"Počela je hrana ulaziti u grad pa čak i određena materijalno tehnička sredstva koja su omogućavala braniocima da brane porodice, prijatelje i sve građane Sarajeva. Drugi značaj je taj što je omogućio izlazak mnogih jedinica da izlaze van grada i pridružuju se drugim jedinicama u odbrani naše države", zaključio je Bahtanović.