Nakon što su vijećnici napokon zasjeli u svoje fotelje scenarij koji je krenuo da se odvija bio je već milion puta viđen, ne samo u Mostaru već na svim našim nivoima vlasti. Usko stranački profiliran, nacionalno obojen i podijeljen, nesklon da bar malo odskoči od ustaljenog konteksta koji već tri decenije ovu zemlju i taj grad, ali i sve ostale, pretvara samo u crnu rupu na tranzitnoj zoni između Bliskog istoka i razvijene Evrope.
Bilo je svečarski i veselo, u vijećnici je u pauzama svirao Halid Bešlić i sve je bilo nasmijano dok na sto nisu došla imenovanja. Tad su kao i u svakoj drugoj bh. političkoj sapunici prijatelji i komšije nakon smijeha i dobrih želja promijenili izraze lica te obukli stranačke i nacionale dresove.
Zbog položaja vijećnice na samoj granici dva Mostara 35 vijećnika sjedilo je podijeljeno, jedni nasuprot drugih kao u nekoj antičkoj tragediji. Vijećnici iz stranaka s hrvatskim predznakom sjedili na sjevernoj strani, ovi drugi na južnoj strani jer im je neki arhitekta prije desetak godina, prilikom projektovanja unutrašnjeg uređenja zgrade, pokvario "zabavu" da sjede tragično i simbolično podijeljeni po osi zapad - istok.
Mučnoj atmosferi pridonosila su i citiranja stenograma iz davnih godina 2008. i 2009. te tadašnjih odluka i postupaka kao da se radi o priručniku neke uzvišene demokratije, djelu Karla Poppera, a ne političkoj kloaki koja je davno trebala biti zaboravljena.
Dvije najbrojnije političke opcije u Gradskom vijeću Grada Mostara uspjele su plasirati svoje kandidate u drugi krug izbora za gradonačelnika ovog grada i to su svi i očekivali. Glasalo se po ustaljenoj mantri, skoro borgovski programirano, brzo i precizno, da niko nije ni primjetio da kandidati za gradonačelnika nisu imali priliku da iznesu svoj program - bilo je samo bitno ko je ko. Niko nije spomenuo najgori aerodrom u Evropi, deponiju Uborak, pljačku prilikom gradnje kolektora, niti jedan od onih problema o koji svaki dan zapinju Mostarci.
Politike u Mostaru još nisu shvatile da većini Mostaraca Ljubo Bešlić nije smetao zato što je Hrvat ili što nije Bošnjak, naprotiv Bešlić je bio najmostarskije što su nacionalne stranke dosad ponudile. Ljubo je građanima smetao zbog osam godina vladanja bez izbornog legitimiteta, s nebrojenim finansijskim aferama, u gradu koji se komunalno raspada po šavovima, za koji su Čapljina i Jablanica vizije daleke budućnosti.
Za Marija Kordića glasalao je 13 vijećnika HDZ-a i "legitimni" Srbin s liste "Ostajte ovdje", što je još u izbornoj noći prije mjesec i po najavljeno na službenom Twitter profilu SNSD-a. Svih 11 vijećnika Koalicije za Mostar glasalo je za Zlatka Guzina, a petero iz Bh. bloka za Irmu Baraliju.
Petero suzdržanih pripadaju grupacijama koje nisu imale svoje kandidate - Hrvatskoj republikanskoj stranci (HRS) i Prvoj mostarskoj partiji (PMP). Priča se kako jedni nisu smjeli, drugi nisu htjeli.
I sad tek predstoji ono najteže i najgore. Nakon prvog kruga SDA je tražila prekid sjednice radi "usuglašavanja", a kad ga nije dobila zastupnici Koalicije za Mostar, ali i PMP-a, izašli su iz sale. U vijećnici je onda ostalo manje od 24 zastupnika potrebna za drugi krug izbora za gradonačelnika pa je prekid bio iznuđen.
Sjednica će biti nastavljena u srijedu, ali je pitanje kad će doći do glasanja jer niti jedna od ove dvije opcije neće ući u drugi, a posebno treći krug glasanja ako nije posve sigurna da ima dovoljno ruku. Dotad će vrijediti ona mudrost jednog ranijeg mostarskog vijećnika da u ovim danima lova na vijećnike treba gradom hodati u pancirkama.
I to je Mostar, BiH u malom i grad slučaj koji je odblokiran tek kad se otišlo do Strazbura. Grad u kojem kad se bira gradonačelnik sat ranije sjednu da uz kaficu porazgovaraju Dragan Čović i Bakir Izetbegović, jedina lokalna sredina na Balkanu čije vijeće prate regionalni mediji. Mostar je grad s velikim "g".
