Čovjek otcijepljen od naroda: Dodikova politika očaja u naletu Stanivukovića
Nekako s jeseni, Dodik se sjeti starih trikova i sna o nezavisnom RS-u. Kao i mnogo puta do sada prvi čovjek srpske politike iz RS-a aktivno je posljednjih mjeseci radio na radikalizaciji političke situacije trudeći se da blokira sve što je korisno za državu. Ipak, ovaj put politički konopac je zategao nešto jače, svjestan da građanima ne može ponuditi ništa konstruktivno izuzev bajke o otcjepljenju.
Nekada je redovno spominjao referendum o nezavisnosti RS-a, po uzoru na nekadašnjeg katalonskog lidera Carlesa Puigdemonta, koji je zbog svoje politike na kraju završio kao bjegunac. Sada nema riječi referendum, već hrabro najavljuje proglašenje nezavisnosti, tek tako. Možda Dodik računa na podršku koju je dobio u vidu tapšanja po ramenu u Budimpešti, gdje je demonstrirao homofobne stavove na skupu s kremom evropske desnice (Viktor Orban, Janez Janša, Andrej Babiš, Aleksandar Vučić uz Mikea Pencea, bivšeg potpredsjednika Amerike iz Trumpove administracije).
Postavlja se pitanje zbog čega Dodik jednostavno ne proglasi nezavisnost ako je siguran u svoju politiku. Zašto mu uopšte treba bilo kakav konsenzus s opozicijom ako već u parlamentu RS-a kontroliše dvije trećine.
Predsjednik SNSD-a je već u formi. Negira visokog predstavnika, odbija učešće u radu državnih institucija, što ne ide u prilog RS-u, i ponavlja priču o tzv. izvornom Dejtonu. S vremena na vrijeme, u svoje političko blato uvlači i opoziciju, kroz kamufliranu priču o nacionalnoj ugroženosti. Dodik pak nikada nije odgovorio niti se suočio s pitanjima koliko RS ima koristi od države, koliko privreda iz entiteta na koji se poziva ima koristi od države i šta to država šteti RS-u, osim što mu zarađuje i daje novac.
Za Evropu, a protiv Evrope
S druge strane kriminal, korupcija, prezaduženost i još mnogo toga su teme od kojih je suštinski Dodik otcijepljen i ne tangiraju ga previše. A to su teme zbog kojih građani iz Republike Srpske iseljavaju, odlaze za boljim i sigurnijim životom, ne u Rusiju kojom se diči, niti u Mađarsku, već najviše u Njemačku, Austriju, zemlje Skandinavije, koje su u Dodikovim očima oličenje Evrope za koju on tvrdi da kuje zavjere protiv Srba.
A nervozu mu pojačava evidentno najpopularniji političar iz reda opozicije u RS-u Draško Stanivuković. Koliko god ga osporavali, Stanivuković je vjerovatno jedini koji može potući Dodika, a toga je i sam svjestan pa je prethodnih sedmica počeo aktivnije nagovještavati kampanju. Ako u opoziciji Republike Srpske bilo ko radi istraživanja, do sada je došao do rezultata da je Stanivuković taj koji najviše može povući masu.
Stoga Dodiku ne preostaje mnogo opcija nego podgrijavati atmosferu na isproban nacionalni recept. Samo je upitno kako će sa svojim političkim prijateljem Aleksandrom Vučićem objasniti pozive na otcjepljenje paralelno dok Vučić sebe predstavlja kao novog Tita koji gura priču o Otvorenom Balkanu, saradnji država i prosperitetu. Narodna izreka bi rekla: Ne može i jare i pare.
