„Odgovor na to pitanje može biti: ničiji, jer se ne zna gdje je glavni grad Sarajevo, koja je njegova teritorija i ko upravlja njime, ili odgovor može biti taj da je Sarajevo glavni grad svih građana BiH, prije svega – njegovih stanovnika“, kazao je koordinator istraživanja Adis Arapović danas na pres-konferenciji u Sarajevu.
Pres-konferencija je održana po završetku rada okruglog stola o temi „Čiji je glavni grad Sarajevo!?“ i predstavljenog istraživanja početog u periodu april-august a završenog u septembru ove godine. Projekt je pokrenut radi iniciranja, relevantne, nepolitizirane i pragmatične javne diskusije o redefiniciji statusa glavnog grada, posebno u svjetlu predstojećih ustavnih reformi, gdje bi problem statusa glavnog grada trebalo da bude jedan od prioriteta.
Rezultati ispitivanja javnog mnjenja upozoravaju na generalno loš imidž glavnog grada i na nezadovoljstvo njegovih stanovnika javnim uslugama, kao i na uglavnom negativnu percepciju Sarajeva kod stanovnika drugih gradova, rečeno je na pres-konferenciji.
Među rezultatima je i onaj koji pokazuje da je samo svaki četvrti stanovnik zadovoljan ukupnom urbanom slikom Sarajeva kao glavnog grada. Ukupnu sliku bh. glavnog grada najviše bi, smatra 36 posto ispitanika, građana BiH, Sarajeva i Istočnog Sarajeva, prije svega popravilo brisanje granica između ta „dva Sarajeva“, dok 12 posto ispitanika smatra da bi konačno definiranje pravnog statusa riješilo taj problem. Čak 80 posto stanovnika, i Kantona Sarajevo i Istočnog Sarajeva, smatra da je neposredni izbor gradonačelnika bolja opcija od postojećeg – posrednog izbora.
„Uzrok većine problema koji tište glavni grad je njegov ustavni i zakonski vakum koji nije dozvolio da se pozicionira glavni grad u onom obimu kako je to urađeno u svim drugim normalnim zemljama i normalnim glavnim gradovima. Definitivno je da će se taj status morati vrlo brzo rješavati“, kazao je Arapović prenoseći generalni stav svih učesnika okruglog stola u Sarajevu.
U pripremi rada okruglog stola, u vidu recenzije, mišljenja o provedenom istraživanju, učestvovao je i prof. dr. Mirko Pejanović.
„Moj generalni uvid je došao do toga da je ovo stanje koje je sad, u pogledu političkog, pravnog i zakonskog statusa Sarajeva kao glavnog grada neodrživo i da ono traži promjene“, kazao je Pejanović i dodao da država BiH „stoji pred vratima EU, a građani glavnog grada, Sarajeva, žele i što veću i bolju kvalitetu svog vlastiutog življenja u glavnom gradu“.
S tog stanovišta su ponuđene ideje za moguće promjene na tri nivoa.
Prvi je – uvođenje zahtjeva da državni parlament donese zakon o glavnom gradu Sarajevu, kojim bi se riješila ona pitanja u statusu glavnog grada koja do sada nisu riješena. Osnov za to, kazao je Pejanović, postoji u Daytonskom ustavu – da je Sarajevo glavni grad BiH i u tome da je PSBiH ratificirala Europsku povelju o lokalnoj samoupravi. Drugi nivo ponuđenih promjena su one koje mogu nastati promjenom Ustava Kantona Sarajevo gdje bi se osiguralo da Sarajevo bude teritorijalno organizirano u njegovoj urbanoj cjelini, a ne samo na četiri općine, te da Sarajevo dobije nadležnosti u oblasti prostornog planiranja, komunalnih djelatnosti i saobraćaja. Posljednji, treći nivo promjena viđen je u onome što dolazi kao slobodna inicijativa građana, slobodna inicijativa civilnog društva u obliku nevladinih organizacija.
Srbijanski košarkaš laktom udario Musu, bh. igrač pao na parket i odmah se uhvatio za grlo
