hahaha jedan i to kvalitetan i vrijedi za trojicu :)

Sve je to super i smiješno ha ha ha. Hajde neko neka odgovori na pitanje....ili pričate onako i kada ne znate šta da kažete, vrijeđate.

@3 debila... pretpostavljam da u familiji nisi imao nikog ko se bori s ovom bolescu. ljudi cesto pokleknu, cak odbijaju tretmane, prepuste se sudbini, samosazaljenju, samo pricaju kako lijeka nema i kako ce sigurno umrijeti i da nema svrhe boriti se. rijetki su slucajevi da neko s ovako losom dijagnozom uspije da se smije, pjeva, da aktivno ucestvuje u prikupljanju sredstava za svoje izlijecenje, da glasno i jasno kaze da ne odustaje, da ce se boriti. ja sam imala slucaj u familiji i trebalo je nevjerovatno mnogo vremena, zivaca, strpljenja, razgovora, ubjedjivanja da se ta osoba "trgne" iz samosazaljenja, depresije, letargije i krene da se bori. cak je jedno vrijeme odbijala i hranu, a kamoli lijecenje. donna gleda bolesti u oci i kaze joj da ce pobjediti. za to treba hrabrosti (jer najteze je nadati se znajuci da ishod lako moze biti uzasan) jer znas da se boris protiv nemani koja jede zivote nemilice. jasno sad?

@vinja čestitam ti na hrabrosti da koristiš svoj um i time se hrabro upuštaš u intelektualne sfere normalnog ljudskog razgovora. Nadam se da ce sega mega i samke (citaj mentalno porobljeni pacenici koji ne znaju sta pricaju i zasto pricaju) i njima slicni izvuci neku pouku koju ne bi trebalo tesko izvuci...u sto cisto sumnjam ali se i nadam boljem stanju njihovog uma u zelji da ce jednog dana ljudi na ovim prostorima poceti normalno da razgovaraju bez pljuvanja i vrijedanja. Medjutim :) ... to sto si opisao nije hrabrost vec jaka volja za zivotom...donna nije birala da dobije bolest ili nekako preuzela bolest od neke osobe da je odboluje...hrabrost ukljucuje izbor...moze u istoj situaciji da bude puno hrabrija osoba od nje...recimo neki ratni veteran...ali on ne vidi zasto bi se borio...nema VOLJE da se bori...ja mislim...mozda i grijesim. Svakako zelim punim srcem da nasa donna ozdravi ...i mislim da ona ima puno puno volje za zivotom jer mislim da ona misli da ima jako puno toga zbog cega bi trebala da se bori. Brz oporavak!

3debila Nisam smatrao da treba obrazlagati nešto što je samo po sebi logicno... jer da si samo procitao članak s razumjevanjem vjerovatno bi ti stvari bile jasnije.. Alooo postavio si pitanje zašto j hrabra, jesi uopće svjestan koliko je to glupo pitanje i cura ti je morala nacrtati sve ko djetetu od dvije godine... nemoj brinuti o stanju mog uma molim te, miljama sam daleko od mentalno porobljenog pacenika i brini za svoje... Vrlo dobro znam sta i zašto pričam u svakom trenutku. Lp

hrabra je zato sto se nije povukla u sebe vec nasuprot bolesti i iskusenja koje ima ona je sa osmjehom na licu i javno izasla govoriti o nekim korisnim stvarima i savjetima ti bi mozda i periku stavio zato je hrabra i vrjedna postovanja

@3 debila... nisam pricala o volji za zivotom, nego upravo o hrabrosti :) mozda me nisi najbolje razumio. dakle, jedno je volja za zivotom koju vidis kod covjeka koji se npr. davi u vodi i ocajnicki hvata zrak. sasvim druga stvar je znati da imas smrtonosno oboljenje s nimalo lijepim prognozama, da ti je jedina opcija lijecenja rezi, zraci, truj, znaci sve radikalne, bolne, teske metode koje nekada nanesu vise stete nego koristi. i onda imas tu nadu da ces ipak uspjeti. ali kazu svi koji su se u zivotu suocili s takvim izborom da je gore prigrliti tu nadu, pa se razocarati, nego sve muke kroz koje se prolazi. pitaj nekad nekog kome je rak u recidivu. meni je zena plakala da zeli da zivi, da ne zeli da umre, da nije spremna da umre, ali da NEMA HRABROSTI da se opet nada, da se baca u kostac sa svim jezivim terapijama, a da se rak opet vrati. da jednostavno nema snage podnijeti razocarenje, znati da je sve bilo uzalud. onaj ko se ne bori ne znaci da ne zeli da zivi. pitaj ratne podrumase ;)

upravo tako , jer hrabrost i volja za životom su dva različita pojma .. u ovom slučaju je potrebno i volje za životom ali hrabrosti u puno većoj mjeri za pozitivan ishod ne daj Bože nikome da mora prolaziti to što si opisala .. zaista treba velika hrabrost i puno optimizma za pregurati to sve :)

:))) meni blizak clan porodice je prosao sve to... taj strah, operacija, odbijanje hrane, hemo, pa zracenje, bolovi, opadanje kose, imuniteta, organizam sve slabiji, krvni nalazi cisti horor... ali eno je sada, sve proslo, sve ok, (mada su doktori imali crne prognoze), nalazi joj bolji nego ikad. ni sada ne kaze da nije imala volje za zivotom, vec da se nasmrt prestrasila svega sto je ceka i da joj je najuzasnija pomisao bila da nakon sve te patnje s terapijama slijedi ipak bolna smrt. srecom, i doktori grijese :))))) da, zaista treba hrabrosti pa rak opaliti sakom u facu, mada istovremeno time ubijas i sebe. jezive su te terapije... :/

najiskrenije mi je drago da je sve prošlo ok i još draže što su doktori pogriješili na sreću nisam imao u bližoj familiji takve slučajeve ,ali otprilike znam šta je i kako je ... samo hrabro, sa srećom dalje i da doživi još puno godina ne dajte se ;)

@Sega, hvala ti :)))) a meni je najiskrenije drago da u svojoj familiji nisi imao iskustvo s tim hororom! i od srca ti zelim da ti to ostane samo nesto o cemu drugi pricaju. svako dobro! :)))