Negativa(c) dana
0

Božo Ljubić, političar koji je podlegao pritisku

Sarajevo-x.com
Ne tako davno, Božo Ljubić je bio jedan od najgorljivijih protivnika politike oličene u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Draganu Čoviću. Svoju cjelokupnu kampanju bazirao je na tome da je drukčiji od stranke koju je skupa sa istomišljenicima morao napustiti zbog kleptokracije, tiranokracije, jednoumlja, i šta li već sve ne.

Zajedno sa pravašima i nekim manjim strankama, Ljubić je predvodio blok koji je zastupao nacionalna stajališta Hrvata, potencirajući kako je golem dio tih interesa i u tome da se promijeni postojeća oligarhija koja pljačka prvenstveno Hrvate, nacionalno ih homogenizira samo u jednom dijelu domovine, u hercegovačkim općinama gdje su Hrvati većina, a zanemaruje položaj u Posavini, Srednjoj Bosni, i svim drugim prostorima gdje su Hrvati do početka devedesetih obitavali.

A onda su prošli izbori i sve se stubokom promijenilo. Božo Ljubić se otrgnuo od Zvonka Jurišića, pa i nekih saradnika iz vlastite stranke, i (p)otrčao u zagrljaj Draganu Čoviću, potpisujući neki čudnovati sporazum koji ne znači ništa ali i govori sve.

Danas Ljubić više ne smatra da su problemi Hrvata u BiH prouzrokovani, između ostalog, i politikom HDZ-a BiH.

Ljubić je tako izjavio kako je jedan od razloga za potpisivanje sporazuma sa HDZ-om BiH zaključak da se BiH, a posebno hrvatski narod nalazi na jednoj historijskoj prekretnici kada treba odlučiti kojim smjerom krenuti, a da Hrvatima ne bi bio ugrožen nacionalni subjektivitet i da bi opstali kao politički i konstitutivan narod u BiH.

Ako se spoji dva i dva, dolazimo do sljedećih zaključaka Ljubićeva političkog djelovanja. Prvo, ako Ljubić i dalje misli da je Čović korumpiran i lažni dušebrižnik Hrvata, onda ni Ljubić nije ništa bolji, ili, u najmanju ruku misli kako je korupcija manje zlo od zahtjeva za nacionalnu homogenizaciju. Drugo, ako su Hrvati u BiH i cijela država na prekretnici, onda Ljubić bira nacionalnu homogenizaciju prije nego državu u kojoj nema korupcije, kriminala, nepotizma, lažne brige za naciju... što su sve kritike kojih smo se naslušali od Ljubića ka Čoviću. Treće, ako se Ljubić, kako je u intervjuu za naš portal prije mjesec dana izjavio, i dalje zalaže za teritorijalnu reorganizaciju cijele države a Čović samo jednog entiteta, u čemu se onda ogleda njihova zajednička polazišna tačka?

Neki analitičari u Hercegovini, Bosni i Hrvatskoj smatraju kako je Ljubić podlegao pritisku koji je dolazio od Katoličke crkve, zvaničnog Zagreba, matične stranke u Hrvatskoj, briselskih pučana... Možda je to i tačno, ali kako onda razumijeti da Ljubić nije podlegao mnogo većem pritisku kada je trebalo usvajati aprilski paket?

Politički potez osnivača HDZ-a 1990 osjetit će se na budućnost ove stranke, pa čak, usudit ćemo se reći, i na njeno postojanje.