Hatidža Mehmedović želi pokopati svog sina, ali ne može pronaći sve njegove kosti. Zajedno sa svojim bratom, ocem i 8.000 drugih muslimana Bošnjaka, on je umro 1995. godine u genocidu u Srebrenici - najgorem masovnom ubistvu od Drugog svjetskog rata.
Godine 2007. u masovnoj grobnici su pronađene kosti Mehmedovića, ali se još ne može utvrditi radi li se o 21-godišnjem Azmiru ili 19-godišnjem Almiru. Tako ona deceniju nakon krvavog raspada Jugoslavije, čeka i nada se drugom otkriću koje će joj pružiti zaključenje.
Žena u svojim 60-ima bi trebala slaviti vjenčanja i rođendane, kaže ona, a ne "biti sretna samo da nađe posmrtne ostatke svojih najdražih".
Fizički, Bosna se oporavlja od rata 1992-95, koji je izrodio termin "etničko čišćenje". Poznate sarajevske ruže - konkretni ožiljci koje su ostavile granate za vrijeme opsade grada, a koje su kasnije ofarbane u crveno - sve su blijeđe, tako da su skoro neprimijetne onome koji prolazi pored njih. Kranovi krase nebo, dok izrastaju nove poslovne zgrade.
Psihološki, ipak, problemi nezaposlenosti i pomirenja stalno podsjećaju na neriješene ratne zločine, što opet prijeti eskalaciji nacionalističkih strasti.
Danas se teže primjećuje kakve je tragove u BiH ostavio rat, iako se na zgradama i tvornicama u manjim mjestima i dalje uglavnom vide tragovi gelera.
U jednoj školi u Jajcu, bošnjački i hrvatski osnovnoškolci pohađaju školu na različitim spratovima, koriste različite toalete, a muslimanska djeca, koja u osnovnu školu idu u Trnopolju, redovno prolaze pored nekadašnjeg logora.
"Bosna je mnogo toga", kaže imam iz Kozarca - zemlja ukusne kuhinje, susretljivih domaćina i turbulentne bizantijske, otomanske i austro-ugarske historije.
Posjetiteljima ne treba dugo da to shvate, ali i osjete tenzije među tamošnjim ljudima kao i da vide dubinu rana na fasadama zgrada.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
