28 godina od potpisa
44

"Bolna šansa za mir": Kako su 1995. političke stranke gledale na potpis Dejtonskog sporazuma

B. H.
Arhiv: Oslobođenje
Arhiv: Oslobođenje
Na današnji dan, 14. decembra 1995. godine, u Parizu je svečano potpisan Dejtonski mirovni sporazum. Bosna i Hercegovina dobila je toliko željeni mir, ali i, kako su neki kasnije rekli, luđačku košulju za daljnji ekonomski i društveni razvoj.

Tada se na potpis nije gledalo s pretjeranom euforijom, a sarajevsko Oslobođenje je dan nakon potpisa pisalo o tome kako političke partije gledaju na mirovni sporazum.

Stranka demokratske akcije je sporazum vidjela kao stvarnu šansu za mir i podstrek svim demokratski oprijedijeljenim građanima.

"To što na ulicama Sarajeva i širom BiH nema razdraganih ljudi, zorno pokazuje da se radi o bolnome miru, kompromisu koji je ipak bio nužan", kazao je tad generalni sekretar Stranke demokratske akcije BiH Mirsad Ćeman.

Hrvatske demokratske zajednice je potpis u Parizu smatrala krajem rata.

"Sretni smo zbog mira koji dolazi, jer nitko osim nas, napaćenih građana BiH, a posebno Sarajlija, ne zna koliko je mir potreban. Posebice je važno što imamo mehanizme i sile koje će implementirati i osigurati njegovu provedbu na terenu", kazao je tada predsjednik Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice Sarajevo Ivan Vidović.

Nužnost izgradnje povjerenja

Socijaldemokratska partija BiH sve vrijeme agresije zalagala se za pravedno rješenje mirnim putem, isticao je tada Karlo Filipović, sekretar ove stranke.

"SDP ne osporava dejtonski sporazum, sada pretočen u mirovni sporazum, mada je on nepravedan, ali smatramo da dosljedna primjena može obezbijediti da se rat u BiH riješi mirnim putem i sačuva suverentitet, kontinuitet i teritorijalni integritet BiH u međunarodno priznatim granicama", kazao je tada Filipović

SDP je smatrao da realizacija sporazuma pored njegovih nedostataka, vodi obnovi demokratskog života i reintegriranju BiH kao moderne zemlje u kojoj će se obezbijediti potpuna jednakopravnost svih njenih naroda, i slobode i prava svih građana.

"Da bi se to postiglo, a posebno da bi se obezbijedio povratak svih raseljenih i prognanih na cijeli teritorij BiH te da bi Sarajevo ponovo bilo jedinstveno, potrebna je velika odgovornost medu narodne zajednice i Europske unije u dosljednom implementira nju ovog sporazuma", kazao je Filipović.

U Hrvatskoj seljačkoj stranci BiH prema riječima tadašnjeg v.d. predsjednika Stanka Sliškovića nije vladalo posebno uzbuđenje zbog potpisa u Parizu.

"Predstoji mukotrpan posao građenja povjerenja među akteri ma ovog mirovnog projekta. Očekujemo značajne promjene unutar nacionalnih političkih krugova, budno ćemo nadzirati njegovo provođenje, naročito povratak izbjeglih i raseljenih i nećemo dozvoliti tiho dearanžiranje demografskog faktora BiH u cilju etničke identifikacije dodijeljenih prostora, posebice srednje Bosne, Usore i Soli", govorio je tada Slišković.

Pobjeda Bosanskog duha

Liberalna stranka BiH je smatrala da se BiH nalazi na početku nove ere utvrđivanja političkih i nacionalnih odnosa na Balkanu, ere koju će karakterizirati principi uvažavanja i ravnopravnosti, nasuprot nametanju nasilnih koncepata koji doživljavaju logički kraj

"Četvorogodišnja borba za nezavisnost države BiH, nacionalno osvješćivanje Bošnjaka te stvaranje Armije RBiH, činjenice su koje upućuju na zaključak da se nalazimo u potpuno novom političkom vremenu na Balkanu. Sigurno je da, nakon svih proteklih zbivanja, ništa neće biti kako je bilo do prije pet godina", smatrali su tada u Liberalnoj stranci BiH.

Tadašnji član Predsjedništva RBiH i predsjednik sada već nepostojeće Republikanske stranke Stjepan Kljuić isticao je da je optimista nakon potpisa u Parizu.

"Ako je u historiji naše narodnooslobodilačke borbe Zapad imao odlučujuću ulogu i sve se završilo izdajom, nakon Dejtona stvari su konačno u našim rukama. Snaga BiH nije u geofizičkom položaju i gospodarskom potencijalu nego u snazi ljudi koji čine ono što se zove bosanski duh", kazao je tada Kljuić.

Razum nadvladao divljaštvo

Muslimanska bošnjačka organizacija BiH je pozdravila mirovni sporazum kao uslov za prekid borbi, ubijanja i patnji.

"O njegovoj djelotvornosti bit će riječi kasnije. Mora se obezbijediti sloboda kretanja na cijelom teritoriju BiH, brži povratak izbjeglih i prognanih, zatvaranje i kažnjavanje ratnih zločinaca, oživljavanje privrede, uklanjanje ratnih huškača iz političkog i javnog života, sprečavanje disolucije BiH. Iskrenost ciljeva NATO-a mi ćemo cijeniti samo ukoliko ispuni ove naše ciljeve i pomogne funkcioniranje centralnih organa vlasti", govorio je tada predsjednik glavnog odbora MBO Mujo Kafedžić.

Prema riječima tadašnjeg potpredsjednika Liberalne bošnjačke organizacije Saliha Foče, potpisa mirovni sporazum je rezultat neuspjele politike koja je za osnov imala rat i tragediju naroda.

"To jeste bolno, ali jedino moguće i privremeno rješenje. Od pravca implementiranja ovoga sporazuma ovisit će budućnost BiH. On ima mnoge prednosti i mogućnosti u odnosu na ratnu tragediju, prednost za druge opcije, normalan život i dijalog te povezivanje sa Europom", govorio je tada Fočo.

Potpredsjednik Srpskog građanskog vijeća BiH Rajko Živković je tada smatrao da je potpis bio historijski dan za BiH.

"Ovo je dan kada treba početi vraćati međusobno povjerenje, kad bi izbjeglice trebalo da počnu više razmišljati o povratku, ali i dan zbog kojeg će ratni zločinci morati početi više brinuti zbog su denja u Hagu, koje im predstoji", govorio je Živković.

"Koristan ali gorak lijek"

Građanska demokratska stranka Sporazum o bh. miru je smatrala "šansom za sve građane suverene i cjelovite BiH kao i nadu da će se svakom čovjeku biti zagarantovana sloboda ljudska prava.

"Izbjeglicama i raseljenim licima sporazum iz Dejtona obećava budućnost u vlastitim kućama", govorio je tada predsjednik ove stranke Ibrahim Spahić.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović je tada kazao kako je narod mir prihvatio bez oduševljenja "poput čovjeka koji ispija koristan, ali gorak lijek".

"Naš cilj je bio i ostao cjelovita i demokratska Bosna. Odredbe ugovora to garantuju, ali hoće li te odredbe postati život ili će os- tati mrtvo slovo na papiru to od ovog trenutka dobrim dijelom zavisi od nas, od toga šta hoćemo i šta možemo. Borba za te ciljeve nije izgubljena, ali nije ni dobijena. Ona se nastavlja drugim, miroljubivim sredstvima, ne silom oružja, kojeg smo bili lišeni, nego snagom ideja i duha. Vjerovali smo i tvrdili da je naš model višenacionalne zajednice i otvorenog društva nadmoćan i da ne može izgubiti", govorio je tog 14. decembra Izetbegović.

Istakao je tada da "nema revanša i osvete" ali treba da ima pravde.

"Ljudska prava moraju svugdje biti uspostavijena, prognanici imaju pravo na svoj dom, a krivci na svoju kaznu, jer kazna je ljudsko pravo zločina. Srbima oko Sarajeva treba omogućiti izbor da odu ili da ostanu. Mi ih pozivamo da ostanu i nastave živjeti u sigurnosti. Jedini uslov je da poštuju zakon BiH koji naređuje slobodu, a zabranjuje nasilje. Neka pomognu svojim susjedima da se vrate svojim kućama i neka sarađuju sa legalnim organima i vlastima BiH u uspostavljanju reda i zakona", poručio je tada Izetbegović.