Ambasador Irana u BiH za Klix.ba: Spremni smo na dogovor, proteste su zloupotrijebili naoružani agenti

U intervjuu za Klix.ba, ambasador Islamske Republike Iran u Bosni i Hercegovini, Abuzar Torkaman, otvoreno govori o pregovorima sa SAD-om, nuklearnom sporazumu, ali i pozadini januarskih protesta koji su eskalirali u oružane sukobe.

Nedavno su se u vijestima pojavili izvještaji da su Iran i Sjedinjene Američke Države izrazili želju za pregovore i put diplomatije. Mislite li da će pregovori i diplomacija zamijeniti mogući rat?

Rat s drugim zemljama nikada nije bio opcija za Islamsku Republiku Iran. Iran, s više od 8000 kilometara kopnene i vodene granice s 15 susjednih zemalja, nije bio prijetnja svojim susjedima niti inicijator bilo kakvog rata barem u posljednja tri stoljeća. Islamska Republika Iran oduvijek je naglašavala svoju spremnost na diplomaciju, pod uvjetom da se ta diplomacija formira iz ravnopravne pozicije, na temelju međusobnog poštovanja i s ciljem osiguranja obostranih interesa.

Stav Irana u tom pogledu je jasan: Ko god govori s poštovanjem, dobit će odgovor s poštovanjem, a ko god govori jezikom prijetnji i sile, dobit će odgovor sukladan tom jeziku. Iz perspektive Islamske Republike Iran, diplomacija je nespojiva s prijetnjama, zastrašivanjem i pritiskom. Diplomacija ima svoja načela i logiku, a Islamska Republika Iran je saopćila da će biti nepokolebljiva na tom putu i nada se da će njezini rezultati biti vidljivi u bliskoj budućnosti.

Iran nikada nije odustao od pregovora i dijaloga temeljenih na osjećaju uzajamnog poštovanja, prihvaćanju legitimnih interesa i pažnji prema legitimnim brigama iranske nacije i u tom kontekstu naglašava da nikada nije težio nuklearnom oružju i spreman je sklopiti pošten i pravedan nuklearni sporazum; sporazum koji jamči odsutnost nuklearnog oružja i obuhvata učinkovito ukidanje sankcija kao sastavni dio. Postizanje takvog sporazuma ne samo da je moguće, već se može postići u kratkom periodu i donijeti korisne rezultate za sve strane. U tom smjeru, glavni naglasak je na "sadržaju pregovora", a ne isključivo na njihovom obliku, formatu ili prividnoj strukturi.

Također, odluka bi trebala biti rezultat pregovora, a ne njihov preduvjet. U bilo kojim pregovorima, ako na stol stavimo unaprijed donesenu odluku, to znači diktiranje, a ne pregovore. Korištenje prijetnji također je svojom suštinom u sukobu s pregovorima, a Iran je dokazao da nikada nije prihvatio i nikada neće prihvatiti jezik prijetnji.

S ovim objašnjenjem mogu reći da je sada, prema objavi sekretara Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti Irana, formalna struktura pregovora dobro napredovala i nadamo se da će pregovori dovesti do pozitivnih rezultata u bliskoj budućnosti. Moram objasniti da su prethodno pregovori Irana sa Sjedinjenim Državama također rezultirali potpisivanjem sporazuma JCPOA, a Islamska Republika ostala je predana tom sporazumu do posljednjeg trenutka. No, iznenada su Sjedinjene Države službeno prekršile taj sporazum. Kako bi pokazao svoju dobronamjernost, Iran je održao svoju predanost JCPOA-u čak i nakon što su ga SAD prekršile, i to samo iz poštovanja prema drugim sudionicima u pregovorima koji su više puta tražili od Irana da se pridržava JCPOA-a. Pregovaranje je proces koji započinje razgovorom i vodi do razumijevanja i dogovora, a zatim je vrlo važna i predanost njegovim rezultatima. Ako ovaj proces dobro prođe, možemo biti sigurni da će pregovori biti uspješni.

Hoće li pregovori i ovaj put dovesti do rata, poput događaja u junu 2025. godine?

U junu su dužnosnici Islamske Republike Iran pregovarali i zapravo su ti razgovori bili u toku i još se nije bio desio zastoj u njima kada je Izrael iznenada pokrenuo vojni napad na Iran, a na kraju su se u sukob uključile i Sjedinjene Američke Države. Iz iranske perspektive, ovaj napad bio je napad na pregovarački stol i diplomaciju. U to vrijeme, Iran je bio potpuno usredotočen na dijalog i, sa stvarnom namjerom i voljom, i naravno, na temelju nacionalnih interesa zemlje, želio je pošten sporazum. Iz perspektive Teherana, druga strana je ta koja je, s brojnim nedostacima i pogreškama, osporila put diplomacije.

U trenutnoj situaciji također, posljednji stavovi Sjedinjenih Država sadrže dvije kontradiktorne poruke; s jedne strane, prijetnje i slanje vojne flote na Bliski istok, a s druge strane, poziv na pregovore i naglasak na mogućnost dijaloga! Naravno, suočavanje Islamske Republike Iran s ovim dvostrukim pristupom bit će oblikovano na temelju praktičnog ponašanja suprotne strane, stvarnog sadržaja pregovora i stepena američkog pridržavanja načela međusobnog poštovanja i pravila međunarodnog prava.

Islamska Republika Iran nije nesvjesna pesimističnih scenarija i također ima na umu mogućnost pogrešne procjene ili čak agresije te naglašava da neće inicirati nikakve napetosti, nema namjeru napasti bilo koju zemlju, ali odgovor iranske nacije na bilo kakvu pohlepu, napad ili agresiju bit će odlučan i žestok. Mnoge zemlje u regiji također u dobroj vjeri pokušavaju spriječiti eskalaciju krize i igrati ulogu u jačanju mira i sigurnosti u zapadnoj Aziji.

Iran se početkom januara 2026. suočio s nemirima i protestima. Koji su bili razlozi tih protesta i kako su eskalirali u sukob?

Januarski događaji u Iranu mogu se podijeliti u nekoliko faza. U prvoj fazi (28.-31. decembra) održane su mirne demonstracije na razini tržnica i esnafa. Vlada je odmah razgovarala s predstavnicima esnafa i ekonomskim aktivistima te saslušala njihove zahtjeve i provedene su ekonomske reforme. U drugoj fazi (1.-7. januara) protesti su bili nasilni, ali ne i oružani. Pojavili su se novi elementi i demonstracije su eskalirale u nasilje, no sigurnosne snage reagirale su s potpunom tolerancijom kako bi spriječile nasilje.

Od 8. do 10. januara akcije su se odvijale u obliku oružanih i terorističkih napada. Teroristički elementi, koji su se ubacili među protestante, imali su oružje i pucali su na policiju i obične ljude. Neki strani političari tvrdili su da su agenti Mossada koji govore perzijski bili na ulicama Teherana. Iran smatra ovu fazu nastavkom Dvanaestodnevnog rata.

Nakon ovih nasilnih terorističkih djela, sigurnosne snage su 10. januara ušle na teren i uhapsile mnoge terorističke elemente dok su posjedovali oružje. Nažalost, u tim je događajima poginuo određeni broj naših sunarodnjaka i pripadnika sigurnosnih snaga. Većina ljudi brzo je shvatila uplitanje stranaca.

Kakva je trenutna unutrašnja situacija u Iranu?

Trenutno je unutarnja situacija u Iranu mirna i ljudi nastavljaju svoj normalan i svakodnevni život u potpunoj sigurnosti i miru. Nijedna zemlja na svijetu ne tolerira haos i napade na javne i vladine objekte te želi održati stabilnost i mir za svoje građane.

Prema anketama, uprkos nekim građanskim i ekonomskim protestima, a i ovaj problem je također uzrokovan nehumanim i nezakonitim američkim sankcijama protiv iranskog naroda, većina društva protivi se bilo kakvoj nesigurnosti, nemirima, haosu i poremećaju njihovog normalnog života. Iranski narod je svojim milionskim prisustvom u mimohodu 12. januara 2026. godine u znak podrške sistemu Islamske Republike Iran, pokazao svoj gnjev i mržnju prema teroristima.

Bez sumnje, sistemsko nasilje, napadi na sigurnosne snage i rašireno uništavanje javne imovine uz uplitanje stranih elemenata neprihvatljivi su za bilo koju zemlju, vlast i domoljubnu naciju. Stabilnost i sigurnost Irana važni su svim zemljama u regiji. Sada su i u Americi u toku protesti i vlada ne dopušta nijednom protestantu da napadne vladine centre ili policijske snage.