Šta do sada znamo o protestima u Iranu: Hronologija događaja uz "podgrijavanje vatre" iz SAD-a

Protesti u Iranu počeli su 28. decembra kada su izbili u dvjema velikim pijacama u centru Teherana, nakon što je iranski rial pao na 1,42 miliona za američki dolar, što je bio novi rekordni minimum. Slabljenje valute dodatno je pojačalo inflatorne pritiske i uzrokovalo rast cijena hrane i svakodnevnih potrepština. Vlada je već početkom decembra povećala cijene subvencionisanog benzina, što je produbilo nezadovoljstvo stanovništva.

Već 29. decembra šef Centralne banke Mohammad Reza Farzin podnio je ostavku, dok su se protesti iz Teherana počeli širiti na druge gradove. Policija je u glavnom gradu upotrijebila suzavac kako bi rastjerala demonstrante.

Tokom 30. decembra protesti su se proširili na dodatne gradove i nekoliko univerzitetskih kampusa. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian sastao se s grupom poslovnih lidera kako bi saslušao njihove zahtjeve i obećao da njegova administracija neće štedjeti napore u rješavanju ekonomskih problema.

Dana 31. decembra Iran imenuje Abdolnassera Hemmatija za novog guvernera Centralne banke. Zvaničnici na jugu zemlje izvještavaju da su protesti u gradu Fasa postali nasilni nakon što je masa upala u zgradu guvernerovog ureda i povrijedila policijske službenike.

Prve zvanične žrtve protesta prijavljene su 1. januara, kada vlasti navode da je najmanje sedam osoba ubijeno. Najintenzivnije nasilje bilježi se u gradu Azna u provinciji Lorestan, gdje snimci objavljeni na internetu navodno prikazuju goruće predmete na ulicama i pucnjavu dok se čuju povici: "Shameless! Shameless!". Poluslužbena agencija Fars izvještava o troje ubijenih, dok se drugi smrtni slučajevi bilježe u provincijama Bakhtiari i Isfahan, a 21-godišnji dobrovoljac paravojne formacije Revolucionarne garde Basij ubijen je u Lorestanu.

Dana 2. januara predsjednik SAD-a Donald Trump na svojoj platformi Truth Social poručuje da će, ukoliko Iran "nasilno ubija mirne demonstrante", Sjedinjene Američke Države "doći u njihovu pomoć".

U poruci, objavljenoj nekoliko mjeseci nakon što su američke snage bombardovale iranska nuklearna postrojenja, navodi se i da su "spremni za akciju". Istovremeno, prema podacima organizacije Human Rights Activists News Agency (HRANA) sa sjedištem u SAD-u, protesti se šire na više od 100 lokacija u 22 od 31 iranske provincije.

Iranski vrhovni lider ajatolah Ali Khamenei 3. januara poručuje da "pobunjenike treba dovesti u red", što se tumači kao signal snagama sigurnosti za agresivnije suzbijanje demonstracija. Prema HRANA-i, protesti se tada proširuju na više od 170 lokacija u 25 provincija, pri čemu je najmanje 15 ljudi ubijeno, a 580 uhapšeno.

Dana 6. januara demonstranti organiziraju sjedeći protest u teheranskom Velikom bazaru, koji snage sigurnosti razbijaju koristeći suzavac. HRANA izvještava da je broj poginulih porastao na 36, uključujući dva pripadnika iranskih sigurnosnih snaga, dok su demonstracije zabilježene na više od 280 lokacija u 27 od 31 provincije.

Nakon poziva sina svrgnutog iranskog šaha Reze Pahlavija, koji živi u SAD-u, 8. januara veliki broj ljudi izlazi na ulice i viče sa prozora tokom noćnog protesta. Vlasti odgovaraju blokadom interneta i međunarodnih telefonskih poziva kako bi, prema navodima, prekinule utjecaj spolja na zemlju s 85 miliona stanovnika.

Već 9. januara Iran signalizira da slijedi još odlučniji obračun s demonstracijama, ali protesti se nastavljaju. HRANA navodi da je u nasilju povezanim s protestima ubijeno najmanje 65 ljudi, dok je više od 2.300 osoba pritvoreno.

Dana 10. januara protesti ulaze u drugu sedmicu, a HRANA navodi da je broj poginulih dostigao najmanje 116. Iranski državni tužilac Mohammad Movahedi Azad upozorava da će svako ko učestvuje u protestima biti smatran "neprijateljem Boga", što je optužba za koju je predviđena smrtna kazna.

Jedanaestog januara Trump izjavljuje da je Iran predložio pregovore nakon njegove prijetnje napadom na Islamsku Republiku zbog krvavog gušenja demonstracija. Aktivisti istovremeno tvrde da je ukupan broj poginulih u protestima porastao na najmanje 544, no ovaj broj nije definitivno potvrđen.