Masovna hapšenja potresaju Iran sedmicama nakon što su snage sigurnosti ugušile proteste

Žene su optužene da su učestvovale u protestima širom zemlje koji su Iran potresli sedmicu ranije, kazala je njihova prijateljica za Associated Press, govoreći pod uvjetom anonimnosti zbog svoje sigurnosti dok je opisivala hapšenje 16. januara.

Takva hapšenja dešavaju se već sedmicama nakon što je prošlog mjeseca uslijedio obračun vlasti koji je ugušio proteste sa zahtjevima za okončanje teokratske vladavine u zemlji. Izvještaji o upadima u domove i radna mjesta stižu i iz velikih gradova i iz ruralnih sredina, otkrivajući široku policijsku mrežu koja je zahvatila velike slojeve iranskog društva. Na meti su se našli studenti, ljekari, advokati, nastavnici, glumci, vlasnici firmi, sportisti i reditelji, kao i reformističke ličnosti bliske predsjedniku Masoudu Pezeshkianu.

Prema navodima aktivista koji prate hapšenja, ljudi često budu držani u potpunoj izolaciji danima ili sedmicama, bez mogućnosti kontakta s porodicom ili advokatima. To je ostavilo očajne rođake da tragaju za svojim najbližima.

Agencija Human Rights Activists News Agency, sa sjedištem u SAD-u, navodi da je uhapšeno više od 50.000 ljudi. AP tu brojku nije uspio nezavisno potvrditi. Praćenje pritvorenih dodatno je otežano otkako su iranske vlasti uvele blokadu interneta, pa informacije izlaze u javnost s velikim poteškoćama.

I druge aktivističke grupe izvan Irana pokušavaju dokumentovati talas hapšenja.

"Vlasti i dalje identifikuju ljude i hapse ih", kaže Shiva Nazarahari, članica jedne od tih grupa, Komiteta za praćenje statusa pritvorenih demonstranata.

Do sada je komitet, koristeći direktne informacije porodica i mrežu kontakata na terenu, potvrdio imena više od 2.200 uhapšenih. Među njima je 107 studenata univerziteta, 82 djece starih samo 13 godina, kao i 19 advokata i 106 ljekara.

Nazarahari kaže da vlasti pregledaju snimke gradskih kamera, nadzorne kamere u prodavnicama i snimke dronova kako bi identifikovali osobe koje su učestvovale u protestima, pratili ih do njihovih domova ili radnih mjesta i tamo ih privodili.

Protesti su počeli krajem decembra, potaknuti bijesom zbog vrtoglavog rasta cijena, i brzo su se proširili cijelom zemljom. Vrhunac su dostigli 8. i 9. januara, kada su stotine hiljada ljudi u više od 190 gradova i mjesta izašle na ulice.

Snage sigurnosti odgovorile su neviđenom silom. Human Rights Activists News Agency do sada je evidentirala više od 7.000 ubijenih i tvrdi da je stvarni broj znatno veći. Iranska vlada je 21. januara objavila svoj jedini zvanični broj stradalih, saopćivši da je ubijeno 3.117 ljudi. Teokratske vlasti i ranije su umanjivale ili uopće nisu prijavljivale broj žrtava tokom nemira.

Gholamhossein Mohseni Ejehi, tvrdolinijaški klerik na čelu iranskog pravosuđa, postao je lice obračuna, nazivajući demonstrante "teroristima" i pozivajući na ubrzano izricanje kazni.

Od tada su "hapšenja vrlo rasprostranjena jer se radi o svojevrsnom gušenju cijelog društva", kaže jedan demonstrant s kojim je AP stupio u kontakt u Gohardashtu, srednjoklasnom naselju nadomak Teherana. On tvrdi da su mu u prvim danima obračuna ubijena dva rođaka i trojica prijatelja njegovog brata, kao i nekoliko komšija. I on je govorio pod uvjetom anonimnosti iz straha da bi mogao postati meta vlasti.

Sestre Nakhii, 37-godišnja Nyusha i 25-godišnja Mona, prvo su odvedene u zloglasni teheranski zatvor Evin, odakle su smjele da kontaktiraju roditelje, navela je njihova prijateljica. Kasnije su, kaže, prebačene u Qarchak, ženski zatvor na periferiji Teherana, za koji su organizacije za ljudska prava i prije obračuna izvještavale da je pogođen prenatrpanošću i lošim higijenskim uslovima.

Drugi uhapšeni, čija je privođenja dokumentovao komitet za pritvorene, jednostavno su nestali u zatvorskom sistemu. Porodica Abolfazla Jazbija nije čula ništa o njemu otkako je uhapšen 15. januara u jednoj fabrici u južnom gradu Isfahanu. Jazbi boluje od teškog poremećaja krvi zbog kojeg mora redovno uzimati terapiju, navodi komitet.

O Atili Sultanpouru (45) nema nikakvih vijesti otkako su ga 29. januara iz kuće u Teheranu odveli sigurnosni agenti koji su ga, prema navodima grupe iranskih advokata Dadban sa sjedištem u inostranstvu, brutalno pretukli. I Dadban dokumentuje slučajeve pritvaranja.

Vlasti, prema riječima advokata iz Dadbana Muse Barzina, posežu i za mjerama poput suspenzije bankovnih računa, blokiranja SIM kartica i oduzimanja imovine rođaka demonstranata ili ljudi koji im javno izraze podršku.

U ranijim obračunima s protestima vlasti su se ponekad držale privida vladavine prava i nekakvog procesa, ali ovaj put to više nije slučaj, kaže Barzin. Vlasti sve češće uskraćuju pritvorenima pristup advokatima i drže ih danima ili sedmicama prije nego što im dozvole da se jave porodicama. Advokati koji zastupaju uhapšene demonstrante i sami su suočeni s pozivima na sud i pritvaranjem, navodi Dadban.

"Poštivanje zakona u najgorem je stanju dosad", upozorava Barzin.

Uprkos represiji, mnoge građanske organizacije nastavljaju slati prkosne poruke.

Udruženje pisaca Irana, nezavisna organizacija s dugom tradicijom otpora, objavilo je da proteste vidi kao ustanak protiv "47 godina sistemske korupcije i diskriminacije".

Udruženje je saopćilo i da su dva njegova člana uhapšena, među njima i član tajništva.

Nacionalno vijeće nastavnika pozvalo je porodice da javno progovore o djeci i učenicima koji su pritvoreni. "Ne bojte se prijetnji sigurnosnih snaga. Obratite se nezavisnim advokatima. Objavite imena svoje djece", navodi se u saopćenju.

Portparol vijeća rekao je u nedjelju da je dokumentovano najmanje 200 ubijenih maloljetnika tokom obračuna. Ta brojka je za nekoliko desetina veća u odnosu na stanje prije samo nekoliko dana.

"Svakog dana kažemo sebi da je ovo posljednja lista", napisao je Mohammad Habibi na X-u. "Ali sljedećeg jutra opet stižu nova imena".

Oglasile su se i advokatske komore i ljekarske organizacije, uključujući i zvanično, od države odobreno udruženje ljekara Irana, koje je pozvalo vlasti da prestanu s maltretiranjem medicinskog osoblja.

Bijes zbog krvoprolića nadovezuje se na ogorčenost zbog stanja ekonomije, koju su desetljeća sankcija, korupcije i lošeg upravljanja gotovo ispraznila. Vrijednost nacionalne valute je strmoglavo pala, a inflacija je dosegnula rekordne nivoe.

Iranska vlada je kao gest najavila, između ostalog, novi sistem kupona za osnovne životne namirnice. Radnička i trgovačka udruženja, uključujući nacionalni sindikat penzionera, izdavala su saopćenja u kojima osuđuju ekonomsku i političku krizu.

U međuvremenu je američki predsjednik Donald Trump poslao jedan nosač aviona i druge vojne kapacitete u Perzijski zaljev i poručio da bi SAD mogli napasti Iran zbog ubijanja mirnih demonstranata ili ako Teheran pokrene masovna pogubljenja zbog protesta. Drugi američki nosač aviona je na putu ka Bliskom istoku.

Iranska teokratija je i ranije preživljavala proteste i prijetnje SAD-a, a ovaj obračun je pokazao čelični stisak kojim režim drži zemlju. Ove sedmice vlasti su organizovale provladine mitinge sa stotinama hiljada ljudi povodom godišnjice Islamske revolucije iz 1979. godine.

Ipak, Barzin kaže da žestina obračuna vidi kao znak da se irijsko vodstvo "prvi put zaista boji svrgavanja".