Amanpour: Na današnji dan se sjetim ubijene djevojčice Almedine

"Prije dvadeset godina, 5. aprila 1992. godine, Suada Dilberović i Olga Sučić su ubijene u Sarajevu. One su bile prve žrtve za koje je svijet čuo. Tako je počeo bosanski rat. Ja sam pratila taj rat, i mnoge kolege se danas okupljaju u Sarajevu na komemoraciji stotinama hiljada žrtava, ranjenih i izbjeglih. Ovo je bio rat koji nam je predstavio termin "etničko čišćenje", piše Amanpour na početku svog teksta te nastavlja.

“Srbija, dominantna balkanska sila u to vrijeme, je htjela sačuvati Jugoslaviju i, kada nisu uspjeli, počeli su etničko čišćenje u stvaranju “Velike Srbije”. Bila je to užasna fantazija u kojoj su uništena etnički različita područja i društva koja su živjela u miru i prosperitetu u Bosni i Hercegovini. Taj rat je bio odrednica za regiju, svijet i nas koji smo ga pokrivali.

Svjedočili smo četverogodišnjem herojskom otporu građana pod opsadom, snajperima i granatama. Osjetili smo šta je bol gledajući kako brutalno ubijaju mušakrce, žene i djecu. Oni nisu bili vojnici, ubijali su ih u redu za vodu i hljeb, ili kad su išli u školu.

Svjedočili smo gorčini cinizma međunarodne zajednice koja je neko vrijeme odbijala intervenisati. Sjedinjene Američke Države i njihovi saveznici su koristili svaki mogući izgovor, pa čak i upotrebu riječi "genocid" kako bi izbjegli intervenciju. Nikada neću zaboraviti sahranu male Almedine. Sjećam se da joj je na posmrtnoj ploči falilo slovo "a". U Sarajevu je falilo svega. Nikada neću zaboraviti majke i očeve koji su prelazili Sarajevski aerodrom kako bi prešli u dio grada gdje su mogli kupiti svježe voće i povrće, nešto što će nadopuniti oskudne obroke i suhu hranu koju su dobijali od humanitarnih organizacija".

Jedne noći, dok sam bila tamo, vidjela sam jednog oca koji je pronašao jabuku za svoje dijete. Za jabuku je on riskirao život. Danas je više od 11.000 praznih stolica postavljeno u glavnoj sarajevskoj ulici kao tiho, bolno i snažno sjećanje na poginule u ratu. Uz ubijene građane Sarajeva, mnoge moje kolege su poginule ili su ranjene tamo. A ko bi ikada mogao zaboraviti logore smrti, izgladnjele zatvorenike koji podsjećaju na užasne zločine Drugog svjetskog rata. To je bio kraj 20. stoljeća. To je bilo doba satelita. Mi smo bili tamo i izvještavali smo iz dana u dan, iz sedmice u sedmicu... godine u godinu.

Ovo je bila era "nikad više", a ponovo se događa, etničko čišćenje i genocid u našem dvorištu, pred našim očima. Borimo se svom snagom naših medija. Za mene, Bosna je bila mjesto gdje sam naučila istinu. Bila sam užasnuta kad su mi govorili da sam pristrasna, neobjektivna, da sam stala na jednu stranu i prekrižila zlatno novinasko pravilo", napisala je ova američka novinarka između ostalog.