Ako Schmidt ne otkoči državnu vlast najveći gubitnik bit će Trojka iz Sarajeva, a najveći pobjednik Dodik

Jedina šansa za barem parcijalnu rekonstrukciju državne vlasti (Dom naroda Parlamenta BiH i dalje ostaje prepreka jer SNSD kontroliše tri delegata) je potencijalni upliv visokog predstavnika Christiana Schmidta u kontekstu imenovanja novog ministra sigurnosti, gdje opozicija iz RS-a gaji nadu da će postati dio koalicije, uz izbacivanje SNSD-ovih kadrova iz Vijeća ministara.

Poruke koje su lideri nabrojanih stranaka jučer poslali pred ambasadorima PIC-a pokazuju da nema napretka, a još manje nade da će se nešto promijeniti. Schmidt ima sve manje otvorene podrške međunarodne zajednice da djeluje, a i ako djeluje to će biti ograničeno i neće do kraja riješiti problem.

Pored toga ne treba zanemariti i apsurdnu situaciju gdje Nebojša Vukanović (Lista za pravdu i red) očekuje imenovanje na poziciju ministra sigurnosti u vlasti koju bi činio s Trojkom iz FBiH i HDZ-om, dok paralelno, opravdano, ali pitanje je koliko politički mudro svakodnevno proziva HDZ i njihovog lidera Dragana Čovića. Drugim riječima nameće se pitanje funkcionalnosti takve potencijalne vlasti, ako između stranaka vlada otvoreni sukob i prebacivanje odgovornosti.

Stoga je, koliko god to paradoksalno zvučalo SNSD, kao i HDZ u boljoj poziciji sa tendencijom da takav status zadrže i do izbora 2026. godine.

Zašto?

Najveći teret poraza i potencijalno velikog gubitnika ponijet će Trojka iz FBiH. Prije svega jer su kao novi koalicioni partner u državnoj vlasti nakon izbora 2022. godine obećali mnogo toga pa čak i drugačiji SNSD i HDZ s novim pregovaračima, kako su sebe nazivali u javnim istupima. Dvije godine mandata su pokazale da SNSD nije drugačiji, da se HDZ ponaša ucjenjivački te se čak u procesu protiv Milorada Dodika, koji je udario na državne institucije, iako deklarativno neutralno, Čović praktično stavio na stranu Dodika, kojeg čuva u vlasti.

U slučaju da ne uspiju izbaciti SNSD iz vlasti i opozicija iz RS-a će iz bitke izaći kao gubitnik, jer Dodik uz kontrolu medija u RS-u kontroliše narativ, u kojem će opoziciju predstavljati kao izdajnike i nekoga ko nije uspio čak i uz pomoć međunarodne zajednice izbaciti SNSD iz vlasti.

Dodiku, uprkos činjenici da ga čeka drugostepena presuda i centralna potjernica na koju su svi zaboravili, ostaje mnogo više političkog prostora za izbore 2026. godine. HDZ ostaje na istom, a ponaša s enajkomotnije jer zna da će i 2026. za razliku od stranaka iz Sarajeva biti sigurno vlast i u FBiH i na nivou države. HDZ-u za vratom puše još uvijek nedovoljno jaka i razjedinjena opozicija, dok nijedna stranka sa sjedištem u Sarajevu za sebe ne može reći da je sigurna, a to se posebno odnosi na Trojku, koju s druge strane u obračunu čekaju SDA, DF, SBiH i neke druge stranke.