Adi Džemidžić je jedan od onih koji ukazuju na potrebu osnivanja muzeja u gradu na Drini, za što već dugo postoji ideja koja nikad nije realizirana. A da bi došlo do toga predstoji naporan rad počevši od sakupljanja materijala i predmeta, lončarstva, starih novčića i karti, predmeta od metala i drveta, starih audio i videouređaja pa i predmeta iz rata, veoma specifičnih za ovo područje. Sve to zapravo može predstavljati, ili to već jeste, bogatu kulturno-historijsku baštinu, a dio predmeta mogao bi postati i dio muzejske zbirke.
"Postoji kulturološka, turistička i opća društvena potreba za formiranjem ovakve ustanove. Neophodno je konstantno ulagati u kulturu, jer ako smo kulturno osviješteni onda znamo ko smo, a da bi naš grad bio zaista grad nije potrebno da ima samo veliki broj stanovnika, stambenih jedinica i velikih privrednih subjekata, nego i ustanove koje svojim djelovanjem od njega čine urbanu cjelinu. Formiranjem muzeja Goražde bi steklo još jedno od svojstava urbanih sredina", ističe Džemidžić.
Muzej potreban gradu
Grad na Drini treba muzej, o čemu se već godinama govori, no realizacija je prilično spora.
"Obećavam da ću se boriti i truditi da dođe do osnivanja muzeja ili barem nekakve stalne postavke. Znam da je put težak, ali etika me vodi, a odbijanja mi još više daju snagu. Ta ustanova će na sistematski način prikupljati i klasifikovati muzejski materijal, naučno ga obrađivati i izučavati, čuvati ga i na stručan način ga prezentovati goraždanskoj i bh. javnosti i jedino na taj način spriječiti odlazak tog istog materijala izvan granica Kantona i BiH, jer on pripada matičnom području. Građani bi u muzeju potražili odgovore na neka pitanja o svom nacionalnom, vjerskom, gradskom, kulturološkom ili bilo kom identitetu. Muzej bi u veoma kratkom roku mogao imati u posjedu bar dvije zbirke, arheološku i etnografsku", siguran je Adi.
Neizostavno bi sve ono o čemu sanja Adi, ali i dobar dio građana Goražda, moglo biti iskorišteno i u turističke svrhe. Priliku koju je dobio namjerava iskoristiti jer nakon što je izvjesno vrijeme proveo na birou, odnedavno je u Centru za kulturu na mjestu muzeologa.
"Taj posao je baziran na osnivanju zavičajne zbirke i podrazumijeva muzeološke poslove sakupljanja, čuvanja, prezentiranja i interpretacije predmeta od značaja za grad i okolinu u okviru Centra. Na ovom mjestu je već radilo nekoliko osoba koji više nisu uposlenici ali njihov rad čini mi se nije dao rezultata. Bar ne vidljivih i opipljivih. No, niko od njih nije dolazio iz struke, a i pravilnik za ovo mjesto su pravili ljudi koji nemaju veze o muzeologiji, arheologiji i slično. Osnivač, odnosno načelnik, mi je izašao ususret i oduševio se mojom idejom o osnivanju muzeja grada Goražda. Ta ideja je tu odavno i realno nisam izumio toplu vodu, ali neko je morao podnijeti incijativu i stalno je nabacivati. Tako sam došao u biblioteku gdje se i nalazi radno mjesto muzeologa. Radim trenutno na prikupljanju i sortiranju materijala – predmeta koji će poslije poslužiti kao eksponati u eventualnom muzeju. Vjerujte da je to jedan veoma mukotrpan i spor proces koliko god neko imao želju i volju da to što prije zaživi. Ljudi u Goraždu generalno nisu upoznati s arheologijom, s arheološkim poslovima, s muzejima i generalno kultura u Goraždu je na nezavidnom nivou", ispričao je Adi Džemidžić.
"I kramp i komp"
Zaljubljenik u arehologiju kaže kako ona daje saznanje o našoj prošlosti da bismo bolje razumjeli sadašnjost te tako i budućnost.
"Arheologija je nauka, sama za sebe. Ona je i u blatu i zemlji, ali je i u kabinetu. Kopa se, istražuje se, sve sortira i unosi u kompjuter, nakon toga se obrađuje. Na kraju nastaju naučne studije i radovi, koje uglavnom čita nekolicina ljudi, ali arheolog i naučnik ima svoju satisfakciju. Kao što reče nedavno jedna arheologinja 'i kramp i komp' i to je zaista tako. Uglavnom to ljudi drugih zanimanja ne razumiju, ali opet optimistično mislim ako bi postojala institucija koja to može donijeti na jedan adekvatan način, dosta toga bi se promjenilo", kategoričan je Adi.
Prošlost je Adija oduvijek zanimala, tako se i odlučio za poziv arheologa.
Raduje ga što se mladi ljudi sve više zanimaju za arheologiju jer ističe kako je BPK Goražde jedan od bogatijih kantona sa spomeničkom baštinom i arheološkim nalazištima.
"Sve te oblasti i ne može pokrivati jedan arheolog. Trebalo bi da postoji jedan tim ljudi koji može to iznijeti na visok nivo, a to podrazumijeva arheologe, historičare, historičare umjetnosti, restauratore, konzervatore, umjetnike...", kaže Adi.
Do sada je radio na zanimljiv projektima diljem BiH, ali i onim koji nisu imali veze s arheologijom.
"Kao student bio sam dio istraživačkog tima koji je radio na dionicama autoputa 5C i to u više navrata. Prvi posao nisam imao u matičnoj struci, ali je bilo koliko-toliko približno i vezano. To je bila restauracija i konzervacija enterijera Ferhat-begove džamije u Sarajevu. Imao sam čast da radim sa eminentnim stručnjakom restauracije i konzervacije gospodinom Nihadom Čengićem. Nakon ovog projekta definitivno sam promijenio poimanje islamske umjetnosti. Generalno mi je promjenjen pogled na orijentalnu umjetnost, umjetnički izričaj. Naučio sam da cijenim našu domaću tradicionalnu umjetnost i snalažljivost našeg čovjeka u donošenju i njenom prezentiranju. Sva arheološka istraživanja na prostoru BPK sam ispratio i radio na njima. Neolitska naselja Lug i Jagnilo dali su mnogo informacija o životu neolitskog čovjeka koji je živio na obalama Drine. Do sada je najfascinantnije bilo saznanje kako su zapravo izgledale neolitske kuće na Jagnilu, njihovi dijelovi i elementi", ispričao je Adi Džemidžić, mladi goraždanski arheolog.
