Zar je važno ko je kriv? Ovo je četvrta sezona bez trofeja
Zaista je bio nelogičan stav čelnih ljudi kluba koji su prvog stratega FK Sarajevo stavili u nezavidnu poziciju u krucijalnom trenutku. Nećemo ni pomišljati šta bi bilo kad bi bilo, ali da se kojim slučajem bordo tim vratio sa kompletnim plijenom iz grada na Vrbasu sigurni smo da bi borba za naslov bila mnogo interesantnija. Vjerujemo da je bilo mnogo boljih rješenja od ovoga.
Kakvi golovi, baš kao u najgorim noćnim morama...
Mirza Varešanović je zahtijevao da se nekima od njih ukine suspenzija, ali njegove molbe nisu uslišene.
No, krenimo redom. Na početku treba naglasiti da je onakvo Sarajevo matiralo samo sebe. Prvi gol primljen je nakon amaterske intervencije Hamzića, kojem ovo nije prvi kiks među stativama FK Sarajevo. Spomenut ćemo samo neke: pogodak u Prijedoru u posljednjim trenucima meča, kad mu je lopta prošla kroz ruke (završilo 1-1), nesigurnost i primljen gol u dvoboju s Zvijezdom u Gradačcu (završilo 1-1), driblanje igrača Drine, koji je oduzeo loptu i postigao gol (završilo 1-1), loše intervencije na prvenstvenoj utakmici s Širokom Brijegom (Sarajevo poraženo 2-1), loše intervencije u okršaju sa Čelikom u Zenici (Sarajevo poraženo 2-1). Kakvi pogoci, baš kao u najgorim noćnim morama.
Iako se na početku prvenstva činio kao najjača karika, povjerenje prema njemu kopnilo je iz utakmice u utakmicu, mada je imao i boljih dana. To su, recimo, utakmica kada je svojim odbranama "dizao ekipu“ (Čelik na Koševu, derbi na Grbavici).
Što se tiče ostalih igrača koji su istrčali na teren gradskog stadiona u Banjoj Luci, može se reći da u skladu sa mogućnostima to i nije izgledalo tako loše. Zato jer većini dometi apsolutno nisu za tim sa Koševa.
Jedini koji je bio izuzetno dobar, s obzirom na dosadašnju minutažu i godine, je Amer Dupovac. Momak je odigrao rutinski na izuzetno osjetljivoj stoperskoj poziciji. Prolaznu ocjenu mogu dobiti Sedin Torlak, Emir Obuća i Edin Pehlić. Glasno, naravno, treba istaći kako Sarajevo više nije klub koji će isukati značajniji iznos za pojačanja. U zimskom prelaznom roku dovedeni su "povratnici“ ili igrači koje je neko "odbacio“.
Skoro izborio Evropu, skoro pobijedio Želju, ali skoro ne znači ništa
Na kraju ćemo spomenuti i prvog stratega Mirzu Varešanovića. Od trenutka kad je imenovan na tu funkciju (7. april 2010.) Sarajevo je skoro izborilo Evropu prošle sezone, skoro savladalo Široki Brijeg na Koševu, zamalo eliminisalo istog suparnika u Kupu BiH ove sezone, skoro pobijedilo Želju u dvije utakmice, skoro bilo jesenji prvak Premijer lige BiH. No, skoro ne znači ništa.
Svojom tvrdoglavošću upropastio je ogroman kapital koji je imao kod navijača. Apsolutno, u bordo majici je nekada igrao izvanredno. Za njega nije bilo izgubljene lopte, pa je zbog toga bio ljubimac pristalica bordo boje.
Podsjetit ćemo ga (ovo je on izgovorio) da je prošle sezone obećao da izlazak u Evropu neće doći u pitanje. Nije uspio. Najavio odlazak nakon završetka polusezone protiv Veleža. Potom se posipao pepelom i sam sebe demantovao.
Mnogi mu zamjeraju što nikada ne pokazuje dozu samokritičnosti. Veliki problem mu predstavljaju gostujuće utakmice. Statistika pokazuje da je u posljednja četiri dvoboja izvan glavnog grada BiH osvojio samo jedan bod (za poraz od Borca je on najmanje kriv).
Ipak, niko ne može reći da se Varešanović ne trudi i ne želi klubu najbolje, ali očigledno nešto ne štima. Navijači su digli "palac gore" kad je suspendovao Jahovića i Hamzagića. Nogometaše koji se, bez dvojbe, ne zalažu na terenu.
Ako se izbori izlazak na međunarodnu scenu (pod uslovom da se ukine suspenzija) neki će reći kako je to uspješna sezona. Međutim, sezona bez trofeja je promašena sezona. Činjenice i argumenti pokazuju da će ovo biti četvrta godina bez osvojenog pehara (titula stigla u vitrine 2007. godine). Dakako, to je dug period.
Ostaje da vidimo hoće li bordo tim na kraju biti treći u tužnoj sezoni za sve navijače kojima je Sarajevo jedno od životnih svetinja...
