Čelični Kante
102

Specijal / Vožnja skuterom i Minijem od šeste francuske lige do najboljeg igrača u Premiershipu

Piše: Omar Tipura
N'Golo Kante (desno) u duelu sa Jesseom Lingardom (Foto: EPA)
N'Golo Kante (desno) u duelu sa Jesseom Lingardom (Foto: EPA)
Kada je Danijel Subašić u 57. minuti 38. kola druge francuske lige 18. maja 2012. godine namjestio loptu na nekih 17 metara od gola Boulognea kako bi izveo slobodan udarac, navijači domaćeg Boulognea su se vjerovatno čudili, a imali su i razlog da se osjećaju poniženo – kao da je malo bilo to što su već putnici u treću ligu, još im golman treba zabiti gol iz slobodnjaka u zadnjem kolu. Subašić je hladno zakucao loptu u mrežu gola pored kojeg se zagrijavao 21-godišnji N'Golo Kante spremajući se tako za debi u dresu budućeg trećeligaša. Isti onaj Kante kojeg nekoć izabraše za najboljeg u Premiershipu.

Bio je to, prema podacima Transfermarkta, jedini gol u seniorskoj karijeri hrvatskog golmana, a utakmica protiv Boulognea bila mu je i rijetka šansa da oproba svoje umijeće u izvođenju slobodnih udaraca, jer Monaco je završio osmi na tabeli, predaleko od vrha i siguran od ispadanja. Pošto je i Boulogne imao jednu, doduše neprijatnu, sigurnost prije meča, a to je ispadanje u niži rang, utakmica je bila poput revijalne.

Kada u takvoj utakmici 21-godišnji veznjak dobije prvu šansu u prvom timu i to nakon ulaska s klupe u 79. minuti, onda on nema perspektivu ni za Premijer ligu, a kamoli za Premier ligu.

Kantea takva razmišljanja, gdje će završiti i koliko će daleko dobaciti, nisu ni morila ni lomila. On se od njih okretao baš kao i od tog gola na videozapisu. Dok njegova dva saigrača stoje i posmatraju slavlje igrača Monaca, Kanteov govor tijela kao da je govorio:"Moje je da se zagrijem. Može ih deset takvih zabiti".

Rana smrt oca, velika porodica i još veća borba

Tada je uporedo sa amaterskom karijerom, pošto nije znao da li će uspjeti u fudbalu, išao i na kurs za računovođu i upravo nekad u tom periodu kada je imao 21 godinu stekao je certifikat BTS (Brevet de Technicien Supérieur), nacionalnu diplomu višeg obrazovanja u Francuskoj koja se obično stekne nakon dvije godine pohađanja. Radio je, dakle, sve ono što je do njega – borio se za mjesto u ekipi na terenu, a van terena za život u slučaju da ne uspije u fudbalu.

Od početka je bio šutljiv i nije puno pokazivao emocije. Borio se djelima, a ne izgovaranjem riječi ili iskazivanjem briga. Takav mentalitet je izgradio, jer je rano na surov način shvatio da će mu jedino naporan rad, viteška borba i ogromna odricanja osigurati hljeb.

Rođen je 29. marta 1991. godine u predgrađu Pariza u porodici sa skromnom finansijskom situacijom, jer je otac čistio smeće, majka je bila čistačica, a uz njega su stasala čak četiri brata i četiri sestre. Velika porodica, mala primanja. Da stvari budu gore, otac je preminuo dok je Kante imao samo 11 godina.

Fudbalsku karijeru je počeo sa navršenih osam godina u JS Suresnesu. Nikada ga nisu krasili spektakularni potezi, ali jesu trka, fudbalska inteligencija i kultura, jer je uvijek pažljivo slušao taktičke savjete te ih kasnije primjenjivao.

Odbijenice od Lorienta, Rennesa i Sochauxa za tihog i niskog dječaka

Godine su prolazile, a čelnici i treneri kluba su ga pokušavali odvesti u akademiju većih klubova poput Lorienta, Rennesa i Sochauxa, ali nikome se nije svidio. Razlog je uglavnom bio isti, Kante je bio prenizak i nije se isticao po tehničkim osobinama, jer je bio timski igrač, a takve u omladinskim kategorijama teže zapaze. Ni Paris Saint-Germain u čijoj je blizini Kante odrastao nije primijetio njegov talent, a iz Suresnesa su ga nudili i čuvenoj akademiji Clairefontaine gdje su, među ostalima, ponikli današnji wonderkid iz Monaca Kylian Mbappe, kao i Nicolas Anelka, Mehdi Benatia, Blaise Matuidi, Olivier Giroud i Thierry Henry.

U razgovoru za BBC radio francuski novinar Julien Laurens ističe Kanteovu radnu etiku koju je imao još kao dječak.

"Jednog ljeta prije odlaska na odmor trener iz Suresnesa mu je kazao da mora bolje žonglirati. Kante se nakon odmora vratio i mogao je žonglirati loptu po 50 puta na lijevoj i desnoj nozi i 50 puta na glavi. To je Kante. Rad ga je doveo na ovo mjesto", kazao je Laurens.

Osim rada, Kantea posebno krasi skromnost. Gostujući zajedno sa Laurensom na BBC radiju u emisiji koja je trajala 90 minuta novinar Sunday Timesa Jonathan Northcroft je šaljivim poređenjem opisao Kantea.

"Ironija je pričati o Kanteu 90 minuta jer mislim da on u svom životu nije pričao 90 minuta", poentirao je Northcroft koji, govoreći o Kanteovim počecima, dodaje:"Posebno su interesantne fotografije na kojima se vidi koliko je bio malen. On je kao 12-godišnjak osvojio titulu za najboljeg igrača jednog turnira. Trofej je bio skoro njegove veličine. Kazao mi je da je igrao ragbi i košarku u školi, što me je zapanjilo, a učitelji kažu da je bio dobar i da se mnogo trudio. To govori o njegovom karakteru."

Igranje u devetoj ligi sa 19 godina

Fotografija o kojoj govori Northcrof posebno je interesantna iz razloga što svi Kanteovi saigrači u zraku drže njegov trofej za najboljeg igrača turnira i slave dok on stoji pored njih.

Kante (kranje lijevo) sa saigračima iz Suresnesa proslavlja titulu osvojenu na turniru; tada je imao 12 godina
Kante (kranje lijevo) sa saigračima iz Suresnesa proslavlja titulu osvojenu na turniru; tada je imao 12 godina

Njegova posljednja sezona u Suresnesu bila je sezona 2009/10. On je imao 19 godina, a klub je igrao deveti rang francuskog fudbala. Zamislite samo šta su u 19. godini imali Eden Hazard, Leo Messi, Cristiano Ronaldo, Paul Pogba i mnogi drugi, odnosno gdje su bili oni u dok je Kante igrao deveti rang. Ili pronađite fudbalera koji je danas na Kanteovom nivou i koji je u 19. godini bio u sličnoj situaciji kao on.

Prvi Kanteov trener u Suresnesu kaže da je na ljeto 2010. godine kada su dogovorili probu za Boulogne, ekipu koja je te godine ispala iz Ligue 1 u Ligue 2, bila Kanteova "posljednja šansa" da napravi nešto od svoje fudbalske karijere.

"Istakao se zbog toga što je bio aktivan, zbog fizičkih mogućnosti i osobine da mijenja brzinu. To nas je zadivilo. A pitali smo se koju bi poziciju mogao igrati, jer ga je bilo svuda po terenu", kazao je Gilbert Zoonekynd, tadašnji član Boulogneove akademije.

Bilo mu je teško u prvoj sezoni u Boulogneu s kojim je potpisao amaterski ugovor. Život bez porodice, pohađanje kursa za računovođu i igranje za rezervni tim koji se takmičio u šestoj ligi po jačini u Francuskoj.

Religiozna i skromna osoba

Njegov tadašnji saigrač i povremeni cimer Eric Vandenabeele se Kantea sjeća kao vrlo religioznu osobu, pristojnu i tihu. Vandenabeele ističe kako ga je Kante znao pitati da li bi mu smetalo da obavi namaz (molitvu).

"On je vrlo religiozan. Musliman je i obavlja sve vjerske obrede. Vrlo je diskretan, vrlo pristojan i pun poštovanja. Nekada bih ga odveo na trening sa svojim autom. Vozili bismo se 10 minuta i on ne bi rekao ni riječi. Samo bi kazao 'hvala ti' na kraju", prisjeća se današnji igrač Grenoblea.

Vandenabeele je sa Kanteom igrao FIFA-e i gledao Evropsku ligu četvrtkom prije utakmica koje su igrali petkom. Govorio bi mu da će jednog dana zaigrati u Evropskoj ligu, a Kante bi se samo smijao.

Zoonekynd se također dotakao Kanteove religioznosti, posebno u muslimanskom mjesecu ramazanu, a kažu da je Kante redovno posjećivao džamiju u Boulogneu čak i kada ne bi imao prijevoza pa bi pola sata pješačio.

"Sjećam se jednog ramazana kada nije želio prekinuti post. Bila je sredina ljeta i trenirali smo dva puta dnevno tako da je to bilo komplikovano za njega. Rekli smo mu da ode kući tokom tog perioda, a on je po povratku ostao na istom nivou", govori Zoonekynd.

Kanteov saigrač u Boulogneu bio je i Maxime Colin koji je u prvoj Kanteovoj sezoni u klubu igrao desnog beka. Kante mu je tokom cijele sezone bio samo zamjena. Kasnije je Colin otišao, a Kante zaigrao i to u veznom redu. I Colina je impresionirala Kanteova skromnost koju je iskazivao u tome što ni od koga nije tražio pomoć. Vozio je skuter i živio u svom svijetu.

"On je sve volio raditi bez tuđe pomoći. Često bi mu nudili prijevoz jer je on vozio skuter, ali je obično odbijao. To je zato jer ima snažan mentalitet pošto je osjetio kako je biti na niskom nivou. Nikome ništa ne duguje, jer je sve radio sam", rekao je Colin.

Nakon prave šanse u trećoj ligi krenuo je uspon za 22-godišnjeg mladića

Pravu šansu u Boulogneu dobio je u drugoj sezoni kada se klub takmičio u trećoj ligi. Brzo je privukao pažnju klubova iz većih liga pa je već u januaru 2013. godine, dakle na polusezoni, stigao Caen i osigurao njegov dolazak na ljeto.

"Imao je 21 godinu kada je zaigrao za prvi tim Boulougnea. Pokazao je kvalitet i izabran je za najboljeg igrača treće lige iako nije bio napadač, krilo ili 'desetka'. Kada su iz Caena stigli da ga gledaju u januaru 2013. godine brzo su odlučili da će ga uzeti i potpisali su ugovor s njim tako da je za druge klubove koji su kasnije došli po njega bilo kasno. Kada je stigao u Caen i kada su ga trener Patrice Garande i igrači vidjeli, kazali su:'On? Odakle ovaj dečko dolazi?'. Nisu vjerovali da će upasti u tim, jer je bio malen. Ali kada je ušao u tim, nije izlazio", kazao je novinar Laurens.

Tako je i bilo. Kante se u Caenu koji se u sezoni 2013/14. takmičio u drugoj ligi odmah uklopio i odigrao je svih 38 ligaških mečeva pri čemu je samo dva puta ušao s klupe. Caen se plasirao u Ligue 1 gdje je Kante nastavio birljirati i bilo je jasno da će otići u mnogo veći klub. Navodno je za njega ozbiljno zagrizao Marseille protiv kojeg je u drugom dijelu sezone 2014/15. odigrao sjajnu predstavu u kojoj je Caen na Velodromeu slavio nakon velikog preokreta rezultatom 3:2.

Kante i Pogba u sudaru Chelseaja i Manchester Uniteda (Foto: EPA)
Kante i Pogba u sudaru Chelseaja i Manchester Uniteda (Foto: EPA)

Ipak, sudbina je htjela da ga primijeti Steve Walsh, sadašnji sportski direktor Evertona u koji je prošlog ljeta stigao iz Leicestera gdje je radio kao skaut. Leicesteru je Kante odgovarao ponajviše iz razloga što su oni željeli igrati na kontranapade, a on se odlično uklapao u takav sistem igre.

"Nije samo statistika koja govori o broju ukradenih i presječenih lopti presudila, jer je Leicester želio igrati na brze kontranapade, a Caen je bio najbrži tim u Evropi kada posmatrate igru od šesnaesterca do šesnaesterca. Nekoliko stvari se poklopilo", kazao je novinar Sunday Timesa Northcroft.

Iako je doveden za devet miliona eura, Kante nije imao zagarantovano mjesto u prvih 11. Konkurenciju mu je pravio Gokhan Inler koji je na ljeto 2015. godine stigao iz Napolija u Leicester. Iako je Inler plaćen dva miliona manje, njegovo ogromno iskustvo je upućivalo na to da će mu Kante biti zamjena. Uz to, Ranieri je Inlerov dolazak uporedio sa dolaskom Maradone u Napoli sredinom 1980-ih. A navodno se i Ranieri čudio koliko je Kante nizak...

"I Ranieri se čudio kada je Kante došao", tvrdi Northcroft te dodaje:"Ispočetka je Kante igrao na lijevom krilu, jer Ranieri nije vjerovao da može igrati centralnog veznog pogotovo što je Inler bio planiran za to mjesto. Ranieri je ipak brzo vidio da može graditi tim oko Kantea."

"Pitao sam se da li je uopće fudbaler"

I pogodio je u tome. U prvih pet kola Premiershipa Kante je četiri puta ušao s klupe da bi od šestog kola do kraja prvenstva propustio samo jedan meč i to zbog povrede, dok je samo jednom u preostalim mečevima izveden prije kraja utakmice. A znamo da je čudesni Leicester osvojio ligu.

O Kanteovom dolasku u Leicester i njegovom karakteru u trenucima kada je igrao ključnu ulogu u osvajanju titule govorio je i rezervni golman Leicestera iz šampionske sezone 2015/16. Mark Schwarzer.

"Pitao sam se da li je uopće fudbaler, jer je bio malen i tih", prisjeća se Mark Schwarzer dodavši:"Ali, brzo se uklopio. Od početka je bila očigledna njegova energija i svi su se čudili kako tako pokriva teren i čita igru. Kada smo pobijedili Manchester City u gostima to je bila historijska pobjeda za Leicester, a Kante je bio ključna figura meča. Međutim, nikako niste mogli vidjeti neku promjenu kod njega, kao da se ništa nije desilo. Izbacite li kontekst utakmice, nikada ne biste pomislili da je on bio dio toga."

Kante (desno) u dresu Leicestera prilikom susreta protiv Arsenala (Foto: EPA)
Kante (desno) u dresu Leicestera prilikom susreta protiv Arsenala (Foto: EPA)

Nakon osvojene titule sa Leicesterom Kante je pokazao da je uprkos svojoj prirodi i zatvorenom karakteru izuzetno ambiciozna osoba što poentira i sekretar Suresnesa Pierre Ville.

"Možda je tih i zatvoren, ali nemojte pomisliti da je stidljiv i bojažljiv, jer on jasno zna šta želi", govorio je Ville.

Naime, Kante je odlučio napustiti Leicester jer je znao da sa Chelseajem ima veće šanse za novim uspjesima. Nakon što je Chelsea aktivirao njegovu otkupnu klauzulu u visini od 35,8 miliona eura, odluka o odlasku bila je na njemu. I otišao je. Ali je njegov karakter ostao isti. Dok ostali igrači u Chelseaju, i do jučer u Leicesteru, vozaju "bijesna" auta, Kante vozi Mini.

"Nikada nisam volio automobile i kao dječak nisam imao ambiciju da imam auto. Ali, Mini je za početak dobar da se naučim voziti na lijevoj strani. To sam naučio u Leicesteru, a evo vozim ga i sada. Dobar je", objasnio je Kante novinaru Northcroftu te dodao da ga ljudi manje primjećuju niti očekuju da bi poznati fudbaler mogao biti u tom autu.

Iz šampiona Leicestera prešao je u Chelsea koji će skoro sigurno ove sezone osvojiti titulu pa će tako Kante biti jedini igrač koji je u posljednje dvije sezone osvajao Premiership. Tu leži i veliki razlog zašto je početkom sedmice, pored brojnih zvijezda, dobio nagradu za najboljeg igrača Premiershipa.

"Kao da igrate sa blizancima"

Njegova priča ostavlja, barem bi trebala, ogromnu impresiju na običnog čovjeka, sportistu, mladića koji poštenim radom želi napraviti uspjeh u životu, jer njegova priča je mnogo više bliska običnom čovjeku nego priča najuspješnijih sportista koji uglavnom imaju jedan zajednički predznak, a to je ogroman talent i velika perspektiva u ranoj fazi karijere, faktori koje obično stječete rođenjem.

Mahrez i zvanično kralj Premershipa: Plaćen pola miliona eura, do prije dvije godine bio niželigaš

Za uzora uzeti imena poput Lea Messija, Neymara, Cristiana Ronalda, Edena Hazarda i slične, a mnogo ih je, jeste lijepo, ali mnogo su veće šanse da u tom slučaju u jednom momentu odustanete uz izgovor "pa oni su bili mnogo više nadareni" ili "rano su stekli odlične uslove", nego da odustanete ukoliko pratite put Kantea, jer njegova priča vam daje manje prava za izgovore.

Ovim se ne želi reći da Kante nije talentovan, ali njegov talent nije na nivou igrača koji još kao juniori zavladaju naslovnicama kada i njihovi računi počnu brojati barem šestocifrene brojeve. Takvih ima mnogo koji su propali, koji danas griju klupe velikih klubova ili broje minute u dresovima klubova srednje klase evropskog fudbala.

Igrači Chelseaja proslavljaju Kanteov gol protiv Manchester Uniteda u FA Cupu (Foto: EPA)
Igrači Chelseaja proslavljaju Kanteov gol protiv Manchester Uniteda u FA Cupu (Foto: EPA)

Kantea je talent odveo u fudbal i nagovijestio mu da bi od toga mogao živjeti, ali su ga rad, trud i neizmjerna upornost vodili od prosjeka do zvijezda. On je ona rijetka, jako rijetka, grupa od koje učite i da niste zakasnili i da borba ima smisla.

Eden Hazard kaže da je igranje sa Kanteom kao "igranje sa blizancima" aludirajući na to koliko Kante trči. A za Kantea je formula vrlo jednostavna. Od Suresnesa do Chelseaja, od dna do vrha, on živi isto.

"Moj život je isti. Radim ono što sam uvijek radio. Odigram utakmicu i odem kući. Odradim trening i odem kući. Ali su atmosfera i broj ljudi koji gledaju drugačiji", zaključio je Kante.