"Volio bih se vratiti na teren pa makar i pet minuta“

Sve sugerira da ćete na proljeće ponovo nastupati u bordo majici?

Nadam se! Zaista imam veliku želju i jak motiv da se vratim. Ne bih volio da ovako završim karijeru, a bio bih sretan kada bi zaigrao makar pet minuta.

Hoće li biti straha?

Nogometaši koji su imali povredu poput moje predviđaju da će strah biti prisutan No, nemam vremena da razmišljam o tome. Važno je da se oporavim. To je prioritet.

Kako komentarišete cijelu priču vezanu za FK Sarajevo?

Prije svega moram istaći da mi je izuzetno žao zbog svih dešavanja. Ako mislite kakav je aktuelni rezultat, onda ću vam reći da je on dobar s obzirom na okolnosti. Ekipa je bila pod velikim pritiskom. Volio bih da smo prvi, ali dioba drugog mjesta nije neuspjeh. Osnovno je da smo u igri za vrh. Svaka je utakmica Sarajeva opterećena velikim bodovnim ulogom, a na kraju se sve zaboravlja osim rezultata.

Promašeni zicer u Evropskoj ligi

Kojih Vam je pet minuta u karijeri bilo najteže?

Povreda tetive, bez dvojbe. To ne bih nikome poželio. Uz rame sa tim je i onaj promašaj u dvoboju sa Clujom u Evropskoj ligi. Kada sam pogodio stativu praznog gola bio sam tužan, osjećao sam veliku odgovornost.

Šta su Vam saigrači i članovi stučnog štaba rekli u svlačionici nakon tog promašaja?

Dobio sam veliku podršku, nema tu priče. Svi su mi napomenuli da se moram koncentrisati na naredne utakmice i da to ne treba ostaviti previše traga na mene. Međutim, danima sam se pitao jesam li mogao nešto bolje učiniti, pogotovo kada sam shvatio da bi nas taj gol odveo u grupnu fazu takmičenja koje je po rejtingu drugo u Evropi. I danas imam grižnju savjesti.

Sa bordo timom ste osvojili i kup i prvenstvo. Koji Vam je trofej draži?

Titula je nešto posebno. Naravno, teže je i osvojiti prvenstvo nego kup. Još pamtim onaj gol Obuće u Istočnom Sarajevu koji je, po mom mišljenju, bio presudan. I danas kada me Emir nazove uvijek mu to spomenem. On je bio heroj cijele sezone. Niko nam nije poklonio prvo mjesto, potpuno zasluženo smo došli do liderske pozicije. Sve je krunisano u okršaju protiv Radnika u 30. kolu, a emocije i veselje koje je nastalo nakon posljednjeg sudijskog zvižduka nikada neću zaboraviti.

Kako danas gledate na onaj pogodak protiv Helsingborga i kako ste savladali osjećaj euforije koji Vas je sigurno nosio nakon efektnog zgoditka?

To mi je nadraži gol u karijeri uz onaj protiv Želje u kupu. Lopta je jednostavno legla, ali moram priznati da sam imao i sreće. Ma kakva euforija, već sam na centru zaboravio na to i koncentrisao se na nastavak utakmice.

Najbolje sam sarađivao sa Turkovićevm i Škorom

Zašto niste napustili najveći bh. stadion, kada su Vas htjeli klubovi iz Azerbejdžana, Kipra i Češke?

Tačno je da sam imao ponude. Ipak, u jednoj sezoni osvojio sam trofej Ismir Pintol i nisam želio odmah da idem. Pored toga nisam htio da mi neki ljudi koji su mi trebali pomoći u naredni deset godina to predbacuju. Malo drugačije gledam na sve to.

Koji Vam je bh. gostujći teren ostao u sjećanju kao teren s najžešćim pritiskom domaćina?

Trebinje. Neka mi niko ne zamjeri, ali kada dole gostuje Sarajevo, domaći su previše ratoborni. Mada je tako i na drugim stadionima, ali su mi Police na prvom mjestu.

Možete li nam za kraj reći sa kojim igračem ste najviše voljeli igrati u tandemu?

Ima ih više, ali ako već moram nekoga izdvojiti to su Almir Turković i Alen Škoro.