"Otac i brat su me nagovarali da pređem u FK Sarajevo"

Ne svojom voljom. Naime, tada su se najmanje cijenila Željina djeca, mada je bilo i mojih grešaka. Imali smo strašnu generaciju mladih igrača koji su '86. godište. Džeko i ja smo potpisali profesionalne ugovore. Mislio sam da je to kraj priče, da više ne moram trenirati, te da će sve ići samo od sebe. Mladost – ludost. Nije me imao ko usmjeriti da kaže da me upravo tada čeka mukotrpan rad. Naravno, sada razmišljam drugačije, život te nauči mnogo toga. Dodao bih da je i tadašnja uprava bila katastrofa i da sam jednostavno morao otići. Mislim da oni koji me dobro poznaju cijene moj odnos prema svemu tome.

Svoju karijeru i profesionalni put nastavili ste u Čeliku. Kako je bilo na Bilinom polju?

Malo je nedostajalo da potpišem za NK Split koji je u to vrijeme slagao kvalitetnu ekipu. To potvrđuju i rezultati koji su ih doveli u elitni rang hrvatskog nogometa. No, na kraju nisam otišao. Poslije toga me zvao Marin Bloudek, koji je bio prvi šef struke Zeničana. On je pravi gospodin. Finalni pregovori trajali su samo pet minuta. U Čeliku mi je bili super. Sve je za pohvalu, doživio sam mnogo lijepih stvari. Od čelnih ljudi kluba do navijača koji su me prihvatili na izuzetan način. Nikada nisam doživio niti jednu neugodnost. Zaista nemam nijedne zamjerke i crveno-crnima želim puno sreće u daljem radu.

Je li istina da su Vaš otac i brat u to vrijeme priželjkivali potpisivanje za najljućeg gradskog rivala?

Jeste. Oni su navijači Sarajeva i govorili su mi da preselim na Koševo. Istina, nije bilo konkretne ponude, ali je bilo kontakata. Nisam pristao, ostao sam dosljedan. Ja volim Želju i to se nikada neće promijeniti. U porodici smo podijeljeni. Njih dvojica su pristalice bordo boje, dok je meni i mami plava boja bliža srcu. Uvijek je prisutno neko zdravo prepucavanje. To je i draž sarajevskog derbija.

Vratimo se Čeliku. Kako je bilo svakodnevno putovati na relaciji Sarajevo – Zenica – Sarajevo?

Ja sam imao stan u Zenici, ali smo kasnije Duro, Obuća i ja svakodnevno vozarili na pomenutoj relaciji. Imali smo trening ujutro u 11 sati, a već smo u 14 sati bili u glavnom gradu BiH. Vremenom sam se navikao na taj ritam. Da mi je neko rekao da ću svaki dan prevaliti toliko kilometara, ne bih vjerovao.

Kako je bilo igrati protiv tima sa Grbavice?

Već sam spomenuo da svim srcem volim taj klub. Kada sam bio slobodan dolazio sam na utakmice i pratio put do titule. Kada su se sastajali Čelik i Željezničar tu sam bio pravi profesionalac. Da sam mogao postići gol, ne bih se dvoumio. Prijatelji me još uvijek podsjećaju na onu prečku koju sam pogodio u 'Dolini ćupova'.

Može li aktuelni prvak odbraniti naslov?

Može. Optimizam temeljim na činjenici da osam utakmica igramo kući i da nam Borac stiže na noge. Po svim nogometnim parametrima Banjalučani će nam biti najveći konkurenti. Pored prvenstva velika šansa se pruža i u Kupu BiH. Uz dva ili tri pojačanja pokazat ćemo autoritet. Vjerujem da ću se lako uklopiti, jer poznajem gotovo cijeli tim.

Možete li nam za kraj reći koji Vam je trener najviše pomogao u karijeri?

Amar Osim, bez ikakve dvojbe. On je mnogo toga dobroga donio nogometu u BiH.