O tome vam može posvjedočiti svako ko je ove sedmice bio u Moldaviji. Taj SSSR smješten je između Moldavije i Ukrajine. Ustvari, barem na karti sastavni je dio Moldavije. Onaj uz granicu sa Ukrajinom.
Iz dobre zemlje Bosne
Separatistička pokrajina Transnistrija, čija teritorija počinje uz istočni tok rijeke Dniester, istinski je lik i djelo čvrstog ruskog režima u kojem je vrijeme stalo. U 1980. godini.
Policija i vojska tamo su sve i mogu sve. Narod je gladan. Ljudi žive u sivilu i navijaju za Tiraspol ili Sheriff. E, ovi što bodre Sheriff u četvrtak (21. jula) dobro su se isplakali. Željin voz uspio je što u tromjesečnom ratu 1992. godine nije pošlo za čizmom vojnicima Moldavije. Tim fenomenalnog trenera Amara Osima protutnjao je kroz Transnistriju, odnosno iz Evropske lige eliminisao daleko bogatijeg protivnika.
Sheriffu i njegovim gazdama, prebogatim ruskim tajkunima, ovaj put, nije mogla pomoći ni stroga vojska, ni do bola zeznuta policija. Spasiti od ispadanja nije ih moglo ni 1.200 ruskih vojnika koji "čuvaju Transnistriju od neprijatelja Moldavaca". Došle Sarajlije iz dobre zemlje Bosne, koja je Njemačka za Moldaviju, a Amerika za njen separatistički dio, i mudrom strategijom znalački odbranile prednost iz prvog meča. Igrači Želje tamo su imali ogromnu podršku u herojima na tribinama. Grupa navijača frenetično je bodrila svoje simpatizere na fascinantnom travnjaku modernog zdanja pomoćnog Sheriffovog stadiona. I dobacivši do one, da prostite svjetske vukojebine, 20-ak momaka pokazalo je kako se voli klub.
Svemirski brod u jadnom kutku planete
Nisam napravio grešku. Utakmica se igrala na pomoćnom stadionu ili vam Maloj areni u Sheriffovom sportskom kompleksu. U svom jadu i čemeru ovog kutka planete kompleks je bljesnuo kao svemirski brod. Dakle, i pomoćni stadion ispunjava najstrožije kriterije UEFA-e. Upravo zbog toga Željin prolazak u treće pretkolo pripada rubrici "vjerovali ili ne".
O kakvom je zdanju riječ najbolje može opisati događaj dan uoči utakmice, tj. poslije treninga tima sa Grbavice u Tiraspolu. Osim je sa saradnicima poveo ekipu u razgledanje Sheriffovog ogromnog doma. Bili su zapanjeni. Izrazi njihovih lica govorili su sve. Kao kada dijete uđe u radnju sa najljepšim igračkama, a roditelji nemaju novca da mu priušte poklon.
Kod nas "roditelji" (sarajevske vlasti) imaju novca. No, ne žele ga investirati u izgradnju, barem, jednog, jedinog modernijeg stadiona na kojem bi Željo i Sarajevo ubuduće mogli igrati i u UEFA-inim takmičenjima. O tome opet uskoro. Drugom prilikom. Da ne kvarim slavljenički dekor.
Samo je falio Sylvester Stallone
Gdje stadoh. Aha. Ja, meraka dok sam na službenom putu u četvrtak naveče sa kolegama čamio na granici između Transnistrije i Moldavije. Pegla nas u raji popularno zvani Baćuška. Daj mu pasoše. Daj mu ovo, daj mu ono... Sve čekajući ne bi li ga ko zakitio eurima. Taj film nije gledao.
Dekor oko nas ko u filmu "Rambo". Bunkeri. Naoružani Rusi. Bodljikava žica. Komunistički grb sa srpom i čekićem. Čekaš samo da iz obližnje šumice ili polja suncokreta iskoči Sylvester Stallone i povalja sve Ruse oko nas. Nema Ramba, ali ima SMS poruka. Počeše svima stizati kao na traci: "Veličanstven dekor na Olimpijskom stadionu Asim Ferhatović Hase - Koševo", "Fudbaleri Sarajeva razvalili Orebro", "Haskić zabio dva gola"...
Osokoljeni parolom "Svi u napad jedan je Hase" izabranici češkog stručnjaka Jirija Plišeka iste večeri pridružili su se komšijama sa Grbavice u trećem pretkolu eminentnog takmičenja. Fanovi bordo ekipe hladnim Švedima održaše čas iz sjajnog navijanja. Duplo slavlje!
Našoj sreći nigdje kraja, a kapi kiše neumoljivo padaju po prozorima kombija u kojem smo, rekao bi čovjek, vječno na granici. Slikovitije, skoro smo, pa na liniji fronta između Moldavaca i Rusa, koji bi da se Transnistrija odvoji od Moldavije i priključi majci Rusiji. Kad, eto ti i graničara. Vrati nam pasoše i napustismo "državu u državi". Trostruko slavlje!
U Švedskoj nemiri, u Moldaviji nemiri – zdra'o!
