Nešto slično dogodilo se i protivničkom Real Madridu 1992. godine. Radomir Antić, srpski stručnjak, u januaru iste godine imao je tri boda više od Barcelone, ali je dobio kartu u jednom pravcu.
Ni Premier liga ne nudi trenerima veću sigurnost. Claudio Ranieri je predvodio Leicester do potpuno neočekivane titule prvaka 2016. godine, ali je u februaru 2017. ostao bez posla.
"To je neobjašnjivo, neoprostivo, tužno i žalosno", govorio je tada Gary Lineker, bivši engleski reprezentativac.
Isplati li se postati revolucionar, iz temelja promijeniti stil igre jednog kluba? Ako se u obzir uzme primjer Johana Cruyffa, ne. Ovaj legendarni nogometaš Holandije bio je trener Barcelone koja je zahvaljujući njemu razvila prepoznatljivi stil tijekom devedesetih godina. Međutim, Cruyff nije bio u najboljim odnosima s tadašnjim potpredsjednikom kluba Joanom Gaspartom, kojeg je u trenutku dok mu je uručivao otkaz nazvao "Judom".
Ni Javier Clemente se u Atletico Madridu nije mnogo bolje provesti, iako je s klubom stigao do drugog mjesta na tablici. Crveno-bijeli iz Madrida imali su običaj trenere smijeniti kao na traci, sve do dolaska Diega Simeonea u klub.
Primjer Juppa Heynckesa pokazuje da čak ni osvajanje Lige prvaka nije garancija da nećete dobiti otkaz. Njemački trener je Realu iz Madrida donio trijumf u najjačem klupskom takmičenju 1998. godine, i to nakon 32 godine posta. Ipak, nešto lošiji rezultati u domaćem prvenstvu koštali su ga posla.
Vicente del Bosque je također dobio otkaz nakon što je s Realom osvojio prvenstvo Španije.
Da se otkaz ne dobiva uvijek zbog loših rezultata, pokazuje primjer Julena Lopeteguija. On je samo dva dana prije početka Svjetskog prvenstva otpušten s pozicije selektora Španije jer je preuzeo posao trenera u Real Madridu.