Ključni propusti Nogometnog saveza BiH u potrazi za novim selektorom
Devet dana nakon pobjede u Estoniji (2:1), što je bila posljednja utakmica reprezentacije BiH u neuspješno okončanim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. godine, NSBiH je organizirao sjednicu Izvršnog odbora gdje je, prema riječima generalnog sekretara Nogometnog saveza Jasmina Bakovića ustanovljeno ono što se praktički znalo i u septembru kada smo poraženi od Kipra u gostima (3:2) - IO je jednoglasno konstatovao da u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji naša reprezentacija nije ostvarila cilj, nije postigla rezultat koji je bio željen, očekivan i planiran.
Krv nije voda
Imenovana je Komisija za imenovanje novog selektora, nasljednika Mehmeda Baždarevića, a čine je Ivica Osim, Duško Bajević i Sead Kajtaz te savjetnik Izvršnog odbora za nogometna pitanja Zvjezdan Misimović.
I tu su, u samo jednom koraku, napravljena dva poteza koja dolaze pod lupu, jer su u najmanju ruku čudni.
Prvo, da li je imenovanjem komisije Nogometni savez automatski smanjio, da ne kažemo skinuo, svoju odgovornost prilikom odabira selektora? Jer, u slučaju da naredni selektor doživi neuspjeh, lakše je kao metu postaviti komisiju koja je predlagala imena kandidata.
Drugo, samim uvrštavanjem Ivice Osima u Komisiju izboru novog selektora prijetio je sukob interesa ako Amar, Ivicin sin, bude među kandidatima. A Amar je bio prvi kandidat koji je javno priznao da je zainteresiran za funkciju selektora i prvi kandidat s kojim je obavljen razgovor.
Sukobu interesa tu ipak nije došao kraj. Kad je već krvna veza postojala na relaciji komisija - kadidat za selektora, nova krvna veza nastala je na relaciji kandidat za selektora - reprezentativac BiH. Riječ je o Mehi Kodri, treneru Servettea, i njegovom sinu Kenanu, napadaču Mainza. Nećemo sada mjeriti gdje se stvara veći sukob interesa i koja je situacija "normalnija". Napomenut ćemo samo kakve je probleme imao Safet Sušić kada je plavi i bijeli dres s grbom reprezentacije BiH dodijelio Tinu Svenu Sušiću, svom bratiću.
Sistem biranja je iz utrke automatski izbacio skoro sve trenere koji imaju angažman
Kad smo već apsolvirali eventualno skidanje odgovornosti s leđa saveza te potencijalne sukobe interesa, na red je došla vjerovatno i najveća greška saveza prilikom izbora selektora, a to je sam sistem biranja selektora.
Naime, postavljanjem komisije te odlukom da ona na sjednicama dostavlja imena kandidata, a da se onda, obično, prvo izglasaju "finalni kandidati" i onda nešto kasnije, na nekoj novoj sjednici, konačno izabere selektor, došli smo u situaciju da se izbor odugovlači. Šta to znači? Pa jednostavno, onaj trener koji već ima angažman dolazi u izuzetno neugodan položaj, jer koji bi poslodavac dopustio da njegov trener javno iznese kandidaturu za neki drugi posao, u ovom slučaju posao selektora BiH.
Upravo zbog toga, otpao je Meho Kodro. Da su, kojim slučajem, pregovori s Kodrom trajali kraće, da se kraće njegovo ime provlačilo u javnosti, a onda i na sjednici, vjerovatno on ne bi dolazio u neugodnu situaciju u svom klubu i ne bi na kraju sam odustao.
Kodru smo samo naveli kao primjer, a postavlja se pitanje koliko je trenera odmah u startu odbilo ulazak među kandidate zbog odugovlačenja. Možda je neko kvalitetan, a ko već ima angažman, želio klupu reprezentacije BiH, ali nije želio da čeka glasanje pa onda nove pregovore te tako eventualno degradiranje svoje pozicije i reputacije u klubu/reprezentaciji u kojoj radi.
Komisija imala favorita kojeg nije podržao Izvršni odbor NSBiH
Nakon svega navedenog, dolazimo do još jedne greške, a to je ona sjednica u kojoj je komisija predložila Kodru i Osima kao dva kandidata i na kojoj je Kodro predstavljen kao kandidat koji ima tri glasa od komisije (Duško Bajević, Zvjezdan Misimović i Sead Kajtaz su glasali za Kodru), a Osim je dobio jedan glas (Ivica Osim glasao je za Amara). Savez je tada odlučio da se proširi lista kandidata i nije podržao prijedlog komisije koju su oformili, valjda, da bi podržali prijedlog struke. Takvim potezom narušeni su ugled i funckija Komisije za izbor selektora.
Ivica Osim nije došao na prvu sjednicu IO NSBiH kada se glasalo između Kodre i Amara Osima, dok je na posljednjoj sjednici svojevoljno ostao izvan sale u kojoj je održana sjednica.
Ovdje je sasvim nebitno koja su dva kandidata 16. novembra bila predložena, bitno je to što favorit komisije nije podržan.
O neuspješnim pohodima na Sven-Gorana Erikssona, Fatiha Terima i Clarencea Seedorfa nećemo mnogo govoriti. Tu je najveća greška curenje informacija u javnost, jer pozitivu koju donosi eventualni interes navedenih trenera uveliko je nadmašila negativa koja kaže da smo bez pravog uporišta "pucali" mnogo visoko i da smo u tome nizali promašaje.
Na kraju, kako smo naveli na početku teksta, ostala su dva kandidata, a novog selektora trebali bismo dobiti početkom 2018. godine. Osim ili Prosinečki. Nek nam je sa srećom.
