Analiza / Kako je Guardiolin eksperiment izgorio u grotlu Anfielda

"Nikada nisam vidio kanibale na tribinama kako jedu ljude, ali jesam vidio kako navijači postižu gol", kazao je jedne prilike Jose Mourinho opisivajući koliko navijači utječu na meč. Portugalac je slikovito kazao da navijači postižu gol, da imaju toliki utjecaj.

Redsi, Anfield i Kop sinoć su pokazali šta je Mourinho želio reći.

Vratimo se na sami uvod i na onu "razmjenu strana". Nakon što je pogodio stranu novčića kojeg je na teren bacio glavni sudija Felix Brych, kapiten Cityja Kompany je, u momentima dok su igrači Liverpoola bili na polovici ispred Kopa, a igrači Cityja na suprotnoj polovici, zatražio promjenu strana, tražio je da City prvo poluvrijeme igra ispred Kopa. Koliko je takva odluka Cityjevog kapitena igrala ulogu u ovom meču, vjerovatno niko ne može reći, ali ima simbolike u tome da su Redsi sve golove dali dok su napadajući Guardiolin stroj prilazili jurili ka epskom Kopu, tribini na kojoj su smješteni najvatreniji navijači Liverpoola.

Stoga, nije ni čudo što u drugom poluvremenu Liverpool nije postigao gol i što je igrao "u leru" o čemu je nakon meča govorio i Klopp. "Prestali smo igrati nogomet u drugom poluvremenu", zaključio je Nijemac.

A prije samog početka meča, dok su igrači stajali raspoređeni na terenu čekajući da Brych krene brojati vrijeme, Anfield je bukom cijepao vazduh. Četvrti sudija meča je u tim trenucima Brychu dao znak da sačeka s prvim sudijskim zvidždukom. Ne zbog toga što se zvižduk neće čuti, a vjerovatno se ne bi čuo, nego zbog toga što je primijetio da se upotrebljava pirotehnika koja je svojim eksplozijama još jednom dala do znanja gostima da nisu dobrodošli na Anfield. Iz tog razloga, sudija je 20-ak sekundi kasnije nego je bilo planirano, dao znak za početak meča.

Najvažnije za navijače Redsa je to što sva ta količina energije s tribina nije nadjačala energiju Kloppovih igrača, koji su od starta pokazali da podrška neće biti uzaludna. Igrači su na podršku uzvratili istom mjerom. A to je na svojim leđima najbolje osjetio - City.

"'Majstor haosa' kakav je Klopp i Anfield najviše su zaslužili da slome Guardiolu i City", bio je naslov teksta koji smo napisali u komentaru meča u kojem Liverpool nanio prvi i jedini ligaški Cityjev poraz (4:3) u ovoj sezoni. Skoro identičan naslov mogli bismo ponoviti i ovaj put, nakon što je Liverpool pomeo City (3:0) u prvoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka, samo što bismo, istini za volju, dobrim dijelom promašili kontekst sinoćnjeg meča.

Jurgen Klopp jeste "majstor haosa", on u vlasima kose ima najviše preživljenih mečeva koji vas dovode na rub srčanog udara. Takvi su mu i mečevi, takva mu zna biti i forma tima. Dovoljno se podsjetiti se da su nakon spomenute pobjede nad Manchester Cityjem u ligi, Redsi u naredna dva meča upisali poraze od Swanseaja u Premiershipu i od West Bromwich Albiona u FA Cupu. Zamisli, srušiš City, pa onda gubiš od timova koji se grčevito bore za opstanak. Ali, to je Klopp.

Guardiola se prilagodio Kloppu i opet izgubio

Bilo bi, međutim, nepravedno i sinoćnji meč pripisati haosu, jer bismo ostavili dojam da je Liverpool slavio 3:0 u meču u kojem je mogao i izgubiti. A to nije tačno. Pobjeda Liverpoola je čista kao suza, sasvim zaslužena, a jedino se može raspravljati o tome da li je trebala biti tolika razlika.

"Heavy metal" je sinoć svirao u svom najboljem izdanju, Redsi su bili agresivni, oštri, brzi, neprolazni i neuhvatljivi, tačni i efikasni, raspoloženi i hrabri. Klopp je još jednom pokazao zašto je najgori protivnik Pepa Guardiole. U 13 okršaja ovih trenera, Nijemac je sedam puta bio pobjednik, a Španac pet puta - nijedan trener nema više pobjeda od Kloppa kada su u pitanju mečevi protiv Guardiole.

No, nemojmo se zanijeti i misliti da je Klopp tu učinkovitost protiv Guardiole dokazao tek nakon vodstva od 1:0 ili tek nakon što je bilo evidentno da će sinoć slaviti. Ta njegova učinkovitost i njegova veličina koju ima u očima Guardiole, mogla se vidjeti i prije početka meča, odnosno u samim njegovim počecima.

Naime, Guardiola je svoju ekipu, prvi put u ovoj sezoni poslao u rasporedu kakav smo sinoć gledali i u sastavu kakav smo sinoć gledali. Nijednom u ovoj sezoni Guardiola nije napravio onakvu prilagodbu kao sinoć. City je ofanzivno djelovao u formaciji 3-2-4-1, a žrtva te formacije bio je Raheem Sterling koji je ostao na klupi. Njegovo mjesto na terenu zauzeo je Ilkay Gundogan, ali uloga je bila potpuno drugačija.

Takav potez Pepa Guariole jasno je pokazao da Liverpool gleda drugim očima. Tom timu spremao je poseban recept. I pao je.

Jedna od ideja španskog stručnjaka, koju možete vidjeti u videoanalizi koju smo obradili, bila je da dobije brojčanu prednost u veznom redu gdje je City nominalno imao Fernandinha, De Bruynea, Davida Silvu i Gundogana protiv Milnera, Hendersona i Oxlade-Chamberlaina. Četiri protiv tri. Uz to, Guardiola je želio imati odgovor na presing koji pravi Liverpool, posebno trozubac Redsa koji čine Salah, Firmino i Mane.

Ideja je u osnovi bila vrlo pametna, ali izvedba se pokazala totalnim promašajem. Na to je utjecalo mnogo faktora, od atmosfere koju nudi Anfield do odlične prilagodbe Liverpoola na takvu igru CItyja. Jer, Redsi su uspjeli onemogućiti De Bruynea i Fernandinha da grade napade na željeni način tako što su se Salah, Firmino i Mane odlično pozicionirali i nisu davali štoperima Cityja da tek tako pronalaze pasovima svoje kolege u veznom redu. Čak i kada bi De Bruyne i Fernandinho dobili loptu, obično bi vrlo brzo dobili protivnika na leđima i ne bi imali dovoljno vremena za razmišljanje.

Dokaz da Guardiolina ideja nije uspjela leži i u činjenici da je City imao zaista mali broj šansi, vjerovatno najmanji u ovoj sezoni. O tome govori i podatak da nisu imali šut u okvir gola protivnika iako taj podatak i nije uvijek relevantan (City je, recimo, odmah nakon prvog gola Liverpoola imao sjajan kontranapad koji je nepreciznim udarcem okončao Sane - to nije, dakle, bio udarac u okvir gola, ali je bila ogromna šansa koja je mogla itekako promijeniti stanje na terenu).

Vrijedi istaknuti i činjenicu da je Liverpool prvi gol postigao nakon ofsajda Salaha, da je drugi čista inspiracija Oxlade-Chamberlaina i da je treći greška Otamendija koji je pokušao iznijeti loptu koju je izgubio na sredini terena, a Redsi su to kaznili golom Manea. Ipak, ni takvi golovi ne mogu opravdati loše izdanje Cityja, kao ni osporiti sjajan pristup Redsa i atmosferu koju može ponuditi samo kultni Anfield.

Predstava igrača Liverpoola zajedno s novom navijačkom pjesmom navijača Liverpoola "Allez, allez, allez"*, koja je izvedena na početku meča i koja je izvođena i tokom meča, te neizostavnom pjesmom "You'll never walk alone", koju navijači obično izvode i na kraju meča kada je evidentno da će slaviti, nogometnom svijetu su ostavili još jednu romantičnu noć za pamćenje. A to je najveća pobjeda.

• "Allez, allez, allez" je ustvari prerađena verzija prekrasne italijanske pjesme "Un giorno all'improvviso" i koja ima fantastičan ritam i nevjerovatno dobro zvuči kada odjekuje Anfieldom.