|

Harun Mahmutović: Nije bilo uzalud sanjati nemoguće snove, ali pokvareni ljudi ne vide smisao

Harun Mahmutović: Nije bilo uzalud sanjati nemoguće snove, ali pokvareni ljudi ne vide smisao
52
Klix.ba
27.4.2016. u 14:58
34
komentara
52

dijeljenja
Harun Mahmutović: Nije bilo uzalud sanjati nemoguće snove, ali pokvareni ljudi ne vide smisao Harun Mahmutović (Foto: Klix.ba)
Harun Mahmutović od danas i zvanično nije generalni sekretar Košarkaškog saveza Bosne i Hercegovine. Na to mjesto stigao je 2010. godine i za vrijeme njegovog boravka, zajedno sa Dinom Konakovićem na mjestu predsjednika i Igorom Stojanovićem kao direktorom svih reprezentacija, Savez je doživio najveće uspjehe u historiji naše košarke.
Kada nešto ne valja, mijenjaj zato što ne valja. Kada nešto valja, mijenjaj ako dugo traje. Tako bismo opisali mnoge stvari u ovoj zemlji. Mahmutović je u Savez stigao kada ništa nije valjalo, a odlazi kada već poprilično dugo sve funkcioniše.

Od trenutka kada smo saznali da će Mahmutović otići zajedno sa Dinom Konakovićem, kola su krenula niz brdo. Svjesni da Savez čekaju turbulentna vremena i vjerovatno razočarani odlascima Mahmutovića, potpredsjednik i bivši predsjednik saveza Miro Gugić, te članovi Upravnog odbora Mladen Alpeza i Darinko Mihaljević odlučili su napustiti svoje funkcije. Selektora za A selekciju nemamo, selektor zlatnih kadeta Josip Pandža vodit će svoj tim na Svjetsko prvenstvo i veliko je pitanje da li će ostati na kormilu nakon toga. O pripremama za to prvenstvo suvišno je govoriti. Igoru Stojanoviću uručen je otkaz...

Mahmutović je putem svog Facebook profila nakon zvaničnog odlaska "otvorio dušu", a njegovo izlaganje prenosimo u cijelosti.

"Čudno se osjećam. Baš čudno, zbunjeno! Od danas više zvanično nisam generalni sekretar KSBiH.

Kad sam u oktobru 2010. došao na poziciju generalnog sekretara niko se nije otimao za to mjesto i nije bilo nikakve frke. Ne znam je li iko i primijetio da Savez ima novog generalnog sekretara. Nije to kao danas.

Sa uspješnim iskustvom od 15-ak godina na mjestu direktora u više kompanija (neke su imale i 200 radnika) bio mi je izazov preuzeti Savez koji je imao dug cca. 2,3 milona KM. Savez sa blokiranim računima, isključenim telefonima, sa radnicima bez plata 11 mjeseci...

Te 2010. godine bili smo državni Savez i Vijeće ministara nas je finansiralo sa 30.000 KM, a Federacija, Kantoni, Opštine sa jednom velikom nulom!

Za pet godina prije mog dolaska finansiranje od svih državnih institucija je bilo 115.000 KM! Sadaka! Baš smo tada bili bitni državi!

Ugovor Generalnog sponzora na prsima dresa bila je najveća BH kompanija - ASA sa 11.000 KM. Sponzori su se baš otimali oko nas! Sadaka!

Finansijski skroz devastiran Savez, bez ičije pomoći, a o ozbiljnim sponzorima da i ne govorim! Valjda, da je bilo drugačije, da je bilo para u Savezu, ne bi mene Savez ni zapao!

Košarkaški smo bili 5 godina bez plasmana na EP, 18 godina bez ijedne pobjede na EP! Ženska seniorska košarka u B divizij,i a mlade selekcije gotovo i nisu postojale. Na kvalifikacione utakmice muške reprezentacije igrači su znali putovati različitim letovima u različitim avionima i skupljati se na aerodromu da odigraju utakmicu...

Pripremne utakmice A selekcija je igrala sa univerzitetskom selekcijom iz Turske!
Do tada nikada u historiji, ni u jednoj muškoj selekciji, nismo pobijedili Španiju, Francusku, Srbiju...

U kvalifikacijama 2010. utakmice u Skenderiji pratilo je 1.000 ljudi! Valjda, da je bilo nekih rezultata, da je bilo drugačije, ne bi mene ni zapalo da budem s tim reprezentacijama!

I onda sam počeo da sanjam sa Dinom Konakovićem i Igorom Stojanovićem kako bi to bilo kad bi BiH uzela medalju na EP. Ili ono u još luđim snovima sanjali smo kako bi to bilo da budemo zlatni. Znaš ono, dobijemo sve lako do polufinala, pa onda Francusku i na kraju Španiju... Nekad nam se činilo da lakše da nas trojica odemo na Mjesec...

Sanjao sam i radio.... i evo poslije pet godina odlazim kao da me je neko probudio iz sna. Danas kada odlazim sabiram uspomene, lijepe i loše trenutke i pitam se je li sve ovo što sam sanjao i što sam radio imalo smisla?

Je li imalo smisla vraćati dugove koji su drugi napravili bez ikakvih rezultata?
Je li imalo smisla vratiti cca. 1,2 miliona KM starih dugova?
Je li imalo smisla sve pare što smo dobili od države za ovih pet godina (Vijeće ministara, Kantoni, Opštine) dati u stari dug da bi spasio obraz košarke, obraz Saveza, obraz reprezentacija?
Je li imalo smisla ne otići pet godina, deset dana na more, sa ženom i djetetom kao sav normalan svijet?
Je li imalo smisla organizovati 4 Evropska prvenstva u Sarajevu i ugostiti 22 reprezentacije Evrope, preko 500 igrača na 14 dana, da bih pokazao FIBA-i kako i mi možemo dnevno organizovati 11 utakmica bez i jednog problema, da bi pokazao i Evropi i FIBA-i da nismo Indijanci... da bih promovisao Sarajevo i BiH?
Ima li uopšte smisla dobiti domaćinstvo ove godine (2016.) za djevojčice U18 i ima li smisla ugostiti 19 reprezentacija i opet im svim dokazivati kako nismo država u kojoj žive Indijanci?
Je li imalo smisla biti drugačiji od ostalih i u jednoj godini finansirati 7 reprezentacija dok drugi imaju samo jednu ili ni jednu?
Je li imalo smisla svakoj reprezentaciji, pa i djeci obezbjeđivati odlične uslove na nivou Evrope i praviti se kao da nisi iz BiH (hotele od minimalno 4 zvjezdice, bandaže, minerale, avione i najjače turnire širom Evrope) dok drugi... Je li imalo smisla biti drugačiji?
Je li imalo smisla posuđivati pare i otići na EP u Litvaniju, tamo napraviti dvije pobjede poslije 18 godina i samo zbog koš-razlike ne proći u drugi krug?
Je li imalo smisla dovesti dva velika trenera i dva velika igrača (obojica prvaci Evrope više puta) na mjesto selektora, Acu Petrovića i Duška Ivanovića?
Je li imalo smisla dovesti Mirka Novosela, čovjeka koji je osvojio 39 medalja na olimpijskim, svjetskim i evropskim prvenstvima?
Je li imalo smisla dva zadnja kvalifikaciona ciklusa za prvenstvo Evrope biti prvi u grupi?
Je li imalo smisla na EP 2013 u Sloveniji imati 3 pobjede, razvaliti Litvaniju, viceprvaka Evrope, i ne proći u drugi krug samo zbog koš-razlike?
Je li imalo smisla ići na EP 2015 u Francuskoj sa velikim trenerom Duškom Ivanovićem (Barcelona, Tau Ceramica, Panathinakos) bez 4 igrača (Teletović, Nurkić, Đedović, Todić) i povrijeđenim Miloševićem i tamo pobijediti Izrael?
Je li ima smisla košarkaškim diletantima koji govore kako dobar trener nije garant za uspjeh, kao da su toplu vodu otkrili, objašnjavati da dobar trener bez igrača ne može ništa napraviti?
Je li ima smisla objašnjavati košarkaškim diletantima da loš trener ni sa dobrim igračima ne može napraviti rezultat?
Je li imalo smisla prije četiri godine zajedno sa Markovićem i Firićem okupiti reprezentacije U16 i U18 sa ciljem da prvi put u historiji BiH jedna mlada selekcija izbori EP?
Je li imalo smisla radovati se sa Nenom Markovićem i djecom U18 kada su prvi put u historiji BiH osvojili zlatnu medalju na EP B divizije i izborili plasman među 16 najboljih u Evropi?
Je li imalo smisla organizovati Lige mladih u ove dvije godine, organizovati i platiti prevoze za preko 1.200 utakmica da bi cca. 1.500 dječaka i djevojčica imali prave lige po uzoru na seniore?
Je li imalo smisla u jednoj godini (2014.) izboriti plasman na EP svih muških selekcija (U16, U18, U20 i seniori)?
Je li imalo smisla u ove zadnje četiri godine izboriti 12 plasmana na EP košarkaških reprezentacija BiH?
Je li imalo smisla gledati žensku mladu selekciju U20 kako pobjeđuje sve redom sa prosjekom 28,3 koša i osvaja zlato na EP 2015 B divizije dok se Grčka i Litvanija bore za srebro?
Je li imalo smisla osvojiti Olimpijske igre mladih u Gruziji EYOF 2015?
Je li imalo smisla prvi put u historiji doživiti pobjede nad Španijom, Francuskom, Srbijom, Turskom, Rusijom, Italijom...?
Je li imalo smisla biti 4. u Evropi sa - U18?
Je li imalo smisla biti Evropski prvak - U16?
Ima li smisla što ove godine (2016.) U16 ide na Evropsko, U17 na Svjetsko, U18 na Evropsko i U20 na Evropsko?

Nisam baš siguran da je sve ovo imalo smisla ljudima koji vode ovu državu, pokvarenim menadžerima, pojedinim prodanim "novinarima" i mnogim drugim ljudima koji ništa u životu nisu napravili te se hrane neuspjesima drugih ljudi.

Ali sam siguran da je imalo smisla svim igračima i igračicama, selektorima i članovima stručnih štabova koji su bili dio ovih rezultata ove četiri godine. Njima hvala što su me usrećili i punili dušu pobjedama koje su ostvarivali. Zbog ovih dječaka i djevojčica sve je imalo smisla.

A imalo je smisla i zbog zbog običnog naroda koji se radovao svakoj pobjedi kao svojoj.

Imalo je smisla zbog onih 50.000 ljudi u Titovoj u Sarajevu i zbog još onih nekoliko miliona ljudi iz BiH i širom svijeta, koji su srcem i dušom te večeri bili sa zlatnim kadetima na balkonu iznad vječne vatre!

I na kraju imalo je smisla da pokažem sebi da nije uzaludno sanjati nekad nemoguće snove, da pokažem Evropi da u BiH nije sve tako crno i sve tako loše.
Pogledaj Evropo gore, iznad, na vrh, gore je BiH kad je košarka u pitanju!", napisao je Mahmutović.
Prijavi grešku


Komentari (34)
Da biste mogli pisati komentare molimo da se prijavite ili registrujete...