{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ključ je u inteligentnoj jednostavnosti: Sarrijev put do titule lakši je uz stranice Bukowskog

13.10.2017. u 08:04
16
22
Ključ je u inteligentnoj jednostavnosti: Sarrijev put do titule lakši je uz stranice Bukowskog
16
Ključ je u inteligentnoj jednostavnosti: Sarrijev put do titule lakši je uz stranice Bukowskog
Foto: EPA-EFE
Maurizio Sarri je sjedio mirno za kompjuterom. Sa strane su bile neke knjige Bukowskog i Johna Fantea s naslovima po njegovoj mjeri, u ruci aktovka i prazna kesa koja čeka posljednji "shut down" računara na kojem je Sarri obavljao funkciju bankarskog konsultanta, spremna da omiljeni način za njegovo odmaranje ponese kući i u neki novi svijet. Za njega, bio je to posljednji dan na poslu. Igra je počela, još davno.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Shvativši da fudbalsko znanje više nije za sporedno razmišljanje, već materijal vrijedan dobrog i postepenog razvijanja, tada totalno nepoznati trener ozbiljno se prihvatio zadatka. Prvi put u historiji, ekipa Sansovino izborila je promociju u Seriju D, a od lokalnog kluba daleke 2000. godine u kojem je počeo svoju trenersku karijeru, Sarriju je trebalo dugih 12 godina postepenog progresa da bi prvu pravu priliku dobio na klupi drugoligaša Empolija. Radio je u mnogim klubovima, upoznao različite karaktere, spremao podlogu za ono što dolazi. Imao je dar, znao je to.

Prva velika prilika i šansa da pokaže šta zapravo zna i šta je sve naučio stigla je 2012. godine. S Empolijem je napravio sjajnu priču i od sredine tabele Serije B stvorio stabilnog člana najelitnijeg fudbalskog takmičenja u Italiji, Serije A, usputno razvijajući metode koje su u italijanskim medijima vremenom postale pravi hit. Na kraju, na Apeninima je predstavljen kao "Mister 33", naziv dobijen po broju ofanzivnih shema koje je njegov Empoli imao za izvođenje prekida, a koje su uvijek bile zapisane u njegovoj bilježnici. Već tada je bilo očito da Sarri ima recept za uspjeh u svojim rukama. On je perfekcionista.

Koliko je zapravo bio dobar, govore činjenice da je Siniša Mihajlović tražio od tadašnjeg trenera Empolija dozvolu za dolazak na trening kako bi njegove metode implementirao u svoj način rada, Samuel Eto'o mu je s oduševljenjem prilazio kako bi mu čestitao na svemu što radi, iako je u tom trenutku bio totalno nepoznat stručnjak. Pred Kameruncem je bio postiđen, a s navijačima Empolija možda i previše opušten. Toliko je bio blizak za tifozima da su čak ponekad i razgovarali, kada bi u toku utakmice prišao ogradi u blizini klupe i tražio tek pokoji dim cigarete. Ustvari je pušio tri kutije cigareta dnevno pa je problem nastao kada je stigao na San Paolo, veliki stadion Napolija koji je od 2015. postao njegov dom i klupa gdje će se do dan danas predstavljati kao domaći trener.

Tribine su bile daleko, ali sve kamere velike scene gledale su u još uvijek nepoznatog trenera u pokušaju da ispravi ranija obećanja Rafe Beniteza da će osvojiti titulu s Napolitancima. Počelo je loše, slutila se katastrofa. Porazi i loša igra probudili su sve alarme, a s obzirom na to da nije trener s izgrađenim imenom, najveća legenda kluba Diego Armando Maradona zabrinuto je u javnosti pričao o situaciji u klubu i pojedinim odlukama kojima je direktno prozvao imenovanje Sarrija za novog trenera. Iznad njegove glave pojavila se masa upitnika, tražio se odlazak s klupe, ali i odgovor zbog čega je napravljena takva greška. Sarri je uzeo stvari u svoje ruke i napravio samo jednu promjenu - taktičku. U formaciji 4-3-1-2 koja ga je proslavila u Empoliju zamijenio je samo ofanzivnog veznjaka za napadača i okrenuo stvari apsolutno u svoju korist.

Uslijedio je sjajan niz rezultata i već u prvoj sezoni ravnopravna borba s Juventusom za titulu prvaka. Otvoren i napadački fudbal na Juve Areni koji su stvarno igrali, na kraju može ostati samo mit, znajući da je Juventus više sretno nego spretno stigao do tri boda. Napoli je, ipak, izborio Ligu prvaka, ali žal za titulom ostao je jači nego ikada. No, Sarri je vratio prijeko potrebnu vjeru u vrući Napulj da titula stvarno može postati realnost. Sljedeće sezone, pušenje cigareta već zvanično je zamijenio uživanjem u slušanju himne Lige prvaka, utakmice osmine finala u kojoj se njegovi igrač sasvim ravnopravno u dvije utakmice bore s Real Madridom, kasnije prvakom Evrope, i znanjem da će preko sigurnog trećeg mjesta izboriti novi plasman na smotru najboljih. Daleko od titule i daleko od Higuaina, jer svi zajedno su preživjeli bolni odlazak Argentinca u Juventus.

Stvarno ima nešto simpatično u toj ekipi ogromnih štopera s odličnim fudbalskim znanjem, brzim bekovima, trojicom radnika i tehničara na sredini i trojicom brzih i omalenih napadača, kojima Milik nikako da u kontinuitetu pruži podršku usljed brojnih povreda koje je doživio. Posebno ove sezone, često su rezultati Napolija na poluvremenu utakmice bili jedno ogledalo ekipe, a rezultat pokazatelj koliko su zapravo superiorni i spremni za velike stvari. Sarri je sve kockice posložio tačno onako kako je zamislio prvog dana, svjestan da dolazi u klub koji je samo jedan u nizu u Italiji s etiketom inferiornih u odnosu na Juventus. Možda je ova sezona najbolji pokazatelj te konstatacije, jer najveće pojačanje za Napoli bilo je ostavljanje kompletne ekipe na okupu, dok je Juventus gotovo svaku rupu iz prošle sezone, kada nisu osvojili samo Ligu prvaka, popunio provjerenim i kvalitetnim igračima. Napoli mora biti na vrhuncu, od početka do kraja. To je sistem koji taj tim čini pobjednicima. Sarri je mozak.

Remijem Juventusa protiv Atalante u posljednjoj utakmici sedmog kola, Napolitanci su ostali usamljeni na vrhu Serije A s maksimalnim učinkom od sedam pobjeda iz sedam odigranih utakmica. Miris titule nikada se više nije osjećao nego ovih dana u Napulju, ali put do Scudetta puno je duži nego što mogu i zamisliti. Juventus, ipak, do vraćanja na prvu poziciju neće rizikovati kombinovanje ekipe, a kada se ligaškim obavezama dodaju i one evropske gdje oba rivala igraju Ligu prvaka, onda će Sarri i njegov Napoli biti na jednom velikom ispitu zrelosti - može li trener s dronom na treningu, bilješkom i nekom drugačijom idejom ipak pronaći dobitnu kombinaciju?

Agostino Dino de Laurentiis, predsjednik Napolija, 2015. godine donio je pravu odluku. S obzirom na to da mu Jurgen Klopp nije potvrdno odgovorio te nije bio zainteresovan za posao na užarenoj napolitanskoj klupi, odluku je morao donijeti između Siniše Mihajlovića i Maurizija Sarrija, a odluka, koja u tom trenutku nije bila fudbalska, na kraju se pokazala kao i više nego profitabilna. Sadašnji trener Torina dugo je bio na čekanju, jer De Laurentiis je tražio jaku ličnost, dok su trenerske sposobnosti bile sporedne, ali ne i odlučujuće kao faktor za imenovanje novog, prema njegovim riječima modernog trenera. Brzo je u javnosti otkrio kako ga je Sarri fascinirao inteligentnom jednostavnošću kojom osvaja ljude oko sebe, ističući da je sofisticirana ličnost. Kada ga je upoznao, uopšte nije bilo razmišaljanja povodom proglašenja novog trenera, a možda je najviše očaran ostao kada je uočio dron za snimanje u zraku i želju jednog trenera da svaki djelić terena bude pokriven onako kako je on ranije zamislio. Njegova karijera zapravo je tek počela.

Gorjet će Napulj u maju 2018. godine ukoliko nakon 28 godina stigne toliko čekana titula prvaka. Sarri o tome ne razmišlja previše, još na početku je Scudetto nazvao "psovkom" te istakao kako nije vrijeme za razmišljanje o tituli prvaka. Vezuv se počeo tresti, povlačenja i odustajanja više nema. Donijeli su konačnu odluku, vrijeme je za pohod na titulu.

Maurizio Sarri ostao je sam u atmosferi dnevnog boravka vlastite kuće. Na TV-u se vrtio snimak pobjede protiv Lazija, njegovih riječi s poluvremena kako je zadovoljan igrom unatoč negativnom rezultatu te konstatacijom da će ekipa sigurno upisati tri boda, samo ako nastavi igrati kao prvih 45 minuta u kojima uopšte nisu bili opasan protivnik. Sarri ne bi ni počeo, onog dana kada je prestao obavljati funkciju bankarskog konsultanta i hrabro krenuo u nepoznati svijet fudbala, a da od starta nije znao da će vjerovati sebi. Listao je stranice onih zastarjelih knjiga i snažne poruke u redovima pisaca, a onda uočio nešto što je povukao prije 17 godina: "Ako hoćete nešto da uradite - idite do kraja. U suprotnom, i ne počinjite". Lazio je u drugom poluvremenu poražen od jedne sjajne ekipe Napolija i bankarskog konsultanta koji je i sanjao da jednoga dana počne bilježiti takve rezultate. Preklopio je knjigu i utonuo u san. Tamo je sanjao titulu.

Najnovije
Najčitanije
Preporuke
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: