Lewis Hamilton je nastavio dominirati Formulom 1, iako su svi njegovi vršnjaci već odavno u padu forme ili su se povukli, i usprkos tome što su se pojavili neki mlađi naraštaji spremni ugroziti najprije njega, kao najtrofejnijeg aktivnog vozača. Svaka od Hamiltonovih šest titula prvaka svijeta priča neku svoju jedinstvenu priču, i u svaku od njih ovaj Britanac je morao ugraditi nešto novo, stoji u tekstu koji je objavila službena stranica formula1.com.
Posljednja titula iz 2019. godine osigurana je poslije velikog broja pobjeda i možda nije bila dinamična kao prethodna. Iako je osvojio samo pet "pole positiona", dva manje od Charlesa Leclerca, brojka od 11 pobjeda govori mnogo sama za sebe.
U osnovi svake od šest titula nalazi se izvanredan spoj sposobnosti - urođeni osjećaj za balansiranje koji vozače čini bržim ili sporijim, u kombinaciji s jakim pobjedničkim duhom. Međutim, način na koji je Hamilton razvio ove sposobnosti tokom godina i prilagodio ih raznim situacijama koje su pred njega postavljene, zaslužan je za mnoge rekorde i uspjehe koje je postigao tokom karijere.
Hamiltonova brzina danas sigurno nije veća nego što je bila 2007. godine kada se pojavio na sceni i impresionirao javnost. Već tada, znao je iz bolida izvući maksimum. Vrlo je kvalitetan u kočenju, i danas važi za vozača koji možda i najbolje štedi gume, a opet, i kada pribjegava kasnijem kočenju, to čini gotovo savršeno, uz minimalnu potrošnju pneumatika i šansu da dođe do blokade točkova. Upravo je ovo vještina koja pravi razliku među vozačima, zbog koje Hamilton uvijek uštedi nekoliko stotinki ili desetinki na svakom zavoju.
Savršen balans
Hamilton, također, savršeno balansira na ulazima u zavoje. Bolid Formule 1 ima osobinu da u sporijim zavojima teže skreće, dok se u brzim vrlo lako zanese. Prednji i zadnji spojler bolida reguliraju aerodinamiku, i ako se podese tako da bolid bolje skreće u sporijim zavojima, bit će teže zadržati kontrolu u onim bržim. Upravo ovdje leži još jedna Hamiltonova kvaliteta.
Nekadašnji tehničar McLarena i Mercedesa Paddy Lowe, govorio je o Hamiltonovom prvom ozbiljnom testu u Formuli 1. Prisjetio se da niko nije mogao vjerovati kako se Hamilton nosio s prilično nestabilnim zadnjim krajem bolida - telemetrija i svi tehnički podaci pokazivali su da je zadnji kraj nestabilan. Međutim, Hamilton to nije ni spomenuo dok ga nisu pitali. U pojedinim trenucima, očitavanja su bila toliko drastična da bi mnogi tada poznatiji vozači poput Kimija Raikkonena i Juana Pabla Montoye zakukali na sav glas.
Ovakva sposobnost kontrole bolida kao i njegovo samopouzdanje u tu sposobnost omogućava mu veći stepen prilagođavanja. Maksimalno je posvećen, spreman učiti o tehničkim stvarima kako bi bolje razumio automobil.
"Kompleksnost pneumatika, temperature kočnica i guma, pritiska u gumama, sve te stvari, fascinantne su", govorio je Hamilton.
"Svake godine sve sam više uključen u to. Moje razumijevanje tehnikalija vozila iz godine u godinu raste, jer provodim mnogo vremena s inženjerima. Ovi momci su tako pametni! Njihov nivo inteligencije je na nekoj drugoj stratosferi u poređenju s mojom. Međutim, oni ne mogu izračunati šta ja mogu učiniti u automobilu. Pokušaj da ih razumijem i objasnim im šta mogu izvući iz mene ako napravimo određena podešavanja - to je ključ", dodao je.
Sve ovo nije bilo nužno, jer Hamilton je imao u sebi sasvim dovoljno vozačke kvalitete za dostići sam vrh ovog sporta. Ali, on je uvijek želio više. Ako se vratimo nekoliko desetljeća unazad, jedna od osnovnih kvaliteta Michaela Schumachera bila je razvijanje guma i samih vozila, osim toga što je prirodno želio i voziti - spojio je sve korisno u svrhu istog cilja. Hamilton tu mogućnost nije imao, ali je danas najbolji u čuvanju guma kako bi im produžio životni vijek. Upravo mu je to donijelo pobjedu u Monaku 2016. godine.
"Osluškivanje" vozila
Hamilton kojeg danas vidite na stazi nije onaj izvorni Hamilton. On je sada dotjerana, unaprijeđena verzija sebe. Ali on i dalje vozi na način na koji Bottas, ili ranije Rosberg, ne bi mogli. Oni bi prilagodili bolid svom stilu vožnje, a Lewis je i dalje spreman "osluškivati" vozilo i prilagoditi mu se. Upravo zato je spremniji odgovoriti na brojne trkaće izazove i situacije koje se pred njega postave tokom utrka - kao, na primjer, ove sezone na Velikoj nagradi Francuske kada se tokom kvalifikacija pojavio vjetar, a Hamilton je uspio povećati svoju prednost u odnosu na klupskog kolegu.
Međutim, sva prednost koju je Hamilton godinama stvarao gotovo je nestala kada je na početku 2019. godine njegov dugogodišnji drugi inženjer Riccardo Musconi unaprijeđen u glavnog inženjera - na bolidu Valtterija Bottasa. Ovo je bio udarac za Hamiltona. Mnoga suptilna podešavanja koja su njih dvojica godinama razvijali bila su prebačena kod Bottasa. Nije slučajnost što je Hamiltonu bilo potrebno nekoliko utrka kako bi ponovo uspostavio određenu prednost u odnosu na Bottasa.
Drugi izazov bio je kako se utrkivati protiv ferrarijevaca, kao i protiv Maxa Verstappena. Prema vlastitom priznanju, Hamilton je odlučio ne učestvovati u "Maxovim ludorijama" i ostaviti mu dovoljno prostora ako se na stazi nađu preblizu. Nada se ili da takvih situacija neće ni biti, ili da će natjerati Maxa na zahtjevne podvige kao u Kini 2018. godine kada je Max poslije jednog duela morao napustiti stazu, što ga je stajalo plasmana u utrci. I ove sezone, u Monzi smo vidjeli da je odlučio djelomično napustiti stazu kako se ne bi sudario s Leclercom. Da nije bio u borbi za titulu, prema vlastitim riječima, ne bi se pomakao i obojica bi završila van staze.
Tačka balansiranja između njegovih urođenih vještina i onih naučenih ponekad je vidljiva kada komunicira s timom o strategiji. On ponekad zna bolje od inženjera ima li dobar tempo i koliko života ima u gumama, iako inženjeri pred sobom imaju podatke na ekranu. Ipak, ne odlučuje im se toliko često suprotstavljati, premda je bilo i takvih primjera, poput ovogodišnje trke u Silverstoneu.
Lewis Hamilton je jedan od najbržih vozača u historiji Formule 1. Ali u njemu se krije i mnogo više od toga.