Svi su ga prozvali "neustrašivi Felix", no Baumgartner kaže: "I vi i ja znamo da neustrašivi Felix ne postoji".
"On se možda čini kao cool tip, ali ja sam morap proći korz psihološku bitku koja je bila puno teža nego iskoračiti u svemir", kazao je Felix za Guardian. Austrijanac je priznao da je mrzio i veoma se plašio svemirskog odijela u kojem je skočio.
"Mrzio sam ga i plašio ga se zbog moje želje za slobodom. Počeo sam skakati padobranom jer me je privlačila ideja slobode. No, onda završite zarobljeni u svemirskom odijelu, a ljudi svaki dan dodaju još tereta na njega. Jedan dan su to bile boce s kisikom, drugi torba na prsima. Ta torba je iz dana u dan postajala sve veće i veća, a odijelo dvostruko teže od mene", kazao je Baumgartner.
Prisjetio se prvog puta kada je skočio u svemirskom odijelu. "Imao sam osjećaj kao da prvi put skačem. Osjetio sam isti strah kao prije 25 godina. Nikada se nisam osjećao dobro u tom odijelu. Obično kada skačem, čak i zimi, nosim tanke rukavice jer želim biti slobodan kako bih mogao na vrijeme reagovati", rekao je Felix.
Otkrio je da su sve vještine koje je stekao bile neiskoristive u tom odijelu. Ako bi u njemu morao provesti više od sat vremena postajao bi anksiozan pa je zatražio psihijatrijsku pomoć.
"To je prvi put da mi je bila potrebna takva vrsta pomoći i ispočetka me je bilo pomalo sram. Govorili bi mi 'Kako bi svom sinu opisao ono što ti se dešava', a ja bih pomislio 'Ali ja nemam sina'. No, istovremeno sam mislio "Ako će mi to pomoći da se riješim anksioznosti, popričat ću sa svojim imaginarnim sinom'", dodao je Felix.
