Rusija će s arktičkog dna izvući ostatke nuklearnih podmornica iz sovjetskog doba

Projekt se planira decenijama nakon što su podmornice potonule te ima za cilj da se riješe strahovi da bi mogle dovesti do radioaktivnog otpada u vodi. Riječ je o podmornicama K-27 i K-159.

Prošle godine, norveška fondacija Bellona izrazila je zabrinutost zbog prijetnje koju dvije nuklearne podmornice predstavljaju za okoliš.

"Podmornice sadrže milion kirija zračenja ili oko četvrtine onog koje je oslobođeno u prvom mjesecu katastrofe u Fukushimi“, navodi Bellona.

U prošlosti je Rusija istakla da želi pokrenuti projekt izvlačenja podmornica iz njihovog "vodenog groba", međutim, početak rata između Rusije i Ukrajine nije rezultirao nikakvim konkretnim napretkom u tom pogledu.

Prema izvještaju ruskog novinskog portala RBC, Moskva je u nacrt saveznog budžeta uključila sredstva za vađenje nuklearnih podmornica s arktičkog dna. Pripreme su planirane za 2026. godinu, a početak radova za 2027. godinu.

K-27 je bila eksperimentalna jurišna podmornica napravljena pedesetih godina prošlog stoljeća za mornaricu SSSR-a. Imala je dva reaktora s radikalnim sistemom hlađenja, koji uključuje rastopljeni metal.

Podmornica je ušla u službu 1963. godine, ali u roku od samo tri dana od ulaska u more, sistem hlađenja plovila je propuštao radioaktivne gasove u strojarnicu. U naredne dvije decenije, tadašnji SSSR je bezbroj puta pokušavao popraviti ili zamijeniti reaktore, ali projekt nije urodio plodom. Podmornica je dekomisionirana 1979. godine.

Problem s nuklearnom podmornicom K-27 posada nije pravovremeno dijagnosticirala, što je dovelo do njenog potonuća, pri čemu je najmanje devet članova posade umrlo od trovanja zračenjem.

Nuklearna podmornica je dekomisionirana 1979. godine, a tadašnja sovjetska mornarica je napunila komponentu reaktora katranom kako bi je zapečatila prije nego što ju je poslala u plitke vode Karskog mora. Plitkoća je izlaže plimi i strujama, koje je mogu razdvojiti i dovesti do kontaminacije.

Međutim, problem je što je zaptivač oko reaktora bio namijenjen samo sprečavanju curenja do 2032. godine. Visoko obogaćeno gorivo u plovilu također bi moglo stvoriti nekontrolisanu nuklearnu lančanu reakciju, što bi dovelo do oslobađanja radijacije.

Nuklearna podmornica K-159 je doživjela sličnu sudbinu zbog neispravnog rada. To je također bila jurišna podmornica koja je pretrpjela curenje radijacije, kontaminirajući cijelo plovilo. Tokom svog vijeka trajanja, nuklearnoj podmornici su bile potrebne stalne popravke da bi funkcionisala. Plovilo je dekomisionirano 1989. godine i ostavljeno da hrđa više od desetljeća.

Rusija je 2003. godine primila novac od baltičkih zemalja za demontažu K-159 zajedno s drugim plovilima, međutim, trup plovila je ozbiljno propao zbog hrđe, pa je podmornica potonula tokom tegljenja do brodogradilišta.

U incidentu je poginulo devet ruskih vojnika, a 800 kilograma nuklearnog goriva završilo je na morskom dnu 213 metara ispod površine, zajedno s nuklearnom podmornicom.

Vađenje nuklearne podmornice s morskog dna je skupo, ali nizozemska kompanija Mammoet uspjela je izvući rusku podmornicu Kursk iz Barentsovog mora 2002. godine. Ostaje da se vidi hoće li ova firma pomagati Rusiji resursima ili stručnošću sada kada je rat s Ukrajinom još uvijek traje.