Riječ je o "megabljesku", koji se protezao ogromnih 829 kilometara, a snimljen je u američkim Velikim ravnicima. Nastao je u istočnom Teksasu te je dospio sve do Kansas Cityja u Missouriju, krivudajući kroz nekoliko jakih olujnih klastera nazvanih Mezoskalski konvektivni sistem (MCS).
Ova munja se dogodila 22. oktobra 2017. godine, a zvanično ju je kao rekordnu tek sada potvrdila Svjetska meteorološka organizacija (WMO) nakon analize satelitskih podataka.
Megabljesak je jedinstvena vrsta groma, koja putuje horizontalno više od 100 kilometara u jednom, kontinuiranom udaru. Ovi masivni bljeskovi se obično javljaju u velikim grmljavinskim sistemima (MCS), koji se mogu protezati stotinama kilometara. U SAD-u su žarišta za ovu vrstu oluja uglavnom širom Velikih ravnica. One su rijetke i dramatične, ali ih je mnogo lakše detektovati zahvaljujući modernoj satelitskoj tehnologiji.

Nedavni napredak u detekciji munja iz svemira omogućio je uočavanje ovih megabljeskova, koji nisu vidljivi s tla.
Analiza ovakvih događaja je ključna u nastojanjima naučnika da razumiju kako se veliki solarni sistemi razvijaju. Također, pokazuje koliko daleko munja zapravo može dosegnuti, što je često više nego što ljudi misle.
Također, ovo je još jedan podsjetnik da, iako se čini da je oluja daleko, to ne znači da su ljudi sigurni od udara groma.