Meteor koji je pao u zaljev Cape Cod vjerovatno je prema Zemlji skrenuo Jupiter

Meteor je u 14:06 po lokalnom vremenu (20:06 po našem vremenu) izazvao dvostruki prasak koji se čuo širom sjeveroistoka SAD-a. Građani su tada prijavljivali i podrhtavanje tla, a krhotine su završile u moru.

Tim od 13 naučnika iz Evrope i SAD-a objavio je rad na platformi arXiv, gdje se radovi objavljuju prije recenzije. Tim predvodi svemirski fizičar Juha Vierinen s Arktičkog univerziteta Norveške u Tromsøu. Studija je poslana časopisu The Astronomical Journal, a o njoj je pisao Space.com.

Naučnici su spojili podatke radarske mreže za praćenje meteora, meteoroloških radara, infrazvučnih senzora i snimaka kamera. Tako su rekonstruisali putanju objekta i njegovu orbitu oko Sunca.

Ključni su bili podaci mreže SIMONe s opservatorija Haystack Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT). Mrežu su zajedno razvili MIT, Arktički univerzitet Norveške i Leibniz institut za fiziku atmosfere iz Kühlungsborna u Njemačkoj.

Radar je pratio meteor od oko 90 do 71 kilometar visine, a tragove plazme iza njega zabilježio je sve do neuobičajeno niskih tridesetak kilometara, gdje se objekat raspao.

Infrazvučna mjerenja dala su procjenu oslobođene energije od oko 500 tona TNT-a. To je više od 230 tona koliko je NASA procijenila nekoliko dana nakon pada.

Pad krhotina u zaljev zabilježila su četiri meteorološka radara američke mreže NEXRAD, a pomogli su i građani koji imaju vlastite senzore za mjerenje pritiska zraka.

"Imali smo prilično sreće što smo ovo uspjeli posmatrati", rekao je za Space.com Ryan Volz s opservatorija Haystack. Objasnio je da ovakav objekat mora ući u atmosferu u krugu od oko 100 kilometara od takvog radara, a takvih mjesta u svijetu je tek nekoliko.

Prema studiji, meteoroid je bio gust i mehanički čvrst, moguće bogat željezom. Njegova orbita bila je izdužena, slična orbitama kometa iz takozvane Jupiterove porodice, i dosezala je gotovo do Jupitera. Space.com navodi da nije riječ o kometi. Ranija istraživanja su pokazala da Jupiter može izvući male asteroide iz pojasa između Marsa i Jupitera i poslati ih na ovakve putanje.

"Tačka orbite u kojoj je bio najdalje od Sunca blizu je Jupiterove orbite, što ukazuje na to da ga je bliski prolazak pored gasnog diva mogao izbaciti na sadašnju putanju koja presijeca Zemljinu", rekao je za Space.com Marc Fries, član tima.

Naučnici nisu našli vezu ni s jednim poznatim nebeskim tijelom ni s kišom meteora.

"Ne možemo utvrditi njegovu tačnu historiju, ali nismo pronašli vezu ni s jednom poznatom kišom meteora", rekao je Vierinen.

Objekti veličine oko metra teško se otkrivaju u svemiru, a na Zemlju ne padaju često, pa se o njima zna relativno malo. Autori ističu da kombinacija radara i infrazvuka može precizno odrediti orbite ovakvih tijela od ulaska u atmosferu gotovo do udara u tlo.