Pošto ugljikohidrati na vrhovima prstiju ili vlaga u zraku mogu kontaminirati njegovu površinu, ovaj etalon se desetljećima krije u Međunarodnom birou za masu i mjerenje. Međutim, svakih 40 godina, ovaj etalon se vadi iz svoje komore, čisti se alkoholom, polira, a onda se vaga prema 80 oficijelnih replika dostavljenih iz laboratorija širom svijeta.
Međutim, čini se da je etalon počeo gubiti masu. Prilikom posljednjeg vaganja, koje je urađeno 1988. godine, etalon je bio 0,05 miligrama lakši od replika. Ta masa odgovara jednom zrnu pijeska.
Eksperti nisu sasvim sigurni gdje je nestala masa etalona, ali mnogi vjeruju da su replike, pošto se mnogo češće koriste i pomjeraju, dobile na masi. Neki čak vjeruju da legura etalona ispušta gasove, što znači da zrak postepeno izlazi iz metala.
Postavlja se pitanje zašto bi ikoga zanimalo da li je Međunarodni prototip kilograma zaista "savršen" ili ne. Problem leži u tome što je kilogram korišten za mnoga druga mjerenja. Jedan od primjera je jedinica za energiju džul, koji se definiše kao energija potrebna da se masa od jednog kilograma pomjeri za jedan metar. Kandela, jedinica za jačinu svjetlosti, se definiše kao broj džula u sekundi.
Ovo znači da, ukoliko kilogram nije savršen, onda to nije ni džul, a ni kandela. To bi eventualno moglo izazvati probleme u raznim industrijskim granama, posebno kada je u pitanju tehnologija. Pošto mikročipovi procesuiraju informacije na velikim brzinama, čak i najmanje neslaganje bi moglo dovesti do katastrofe, prenosi Gizmodo.
"Nepouzdanost etalona 'Le Grand K' će postati primijetna u naredna dva desetljeća u industriji elektronike", kazao je fizičar Richard Steiner.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
