Historičari nisu vjerovali antičkom autoru, a sada je DNK analiza potvrdila njegovu priču: Goti su došli sa sjevera

Godine 551, 150 godina nakon što su Goti s drugim plemenima srušili moćno Rimsko carstvo, gotski historičar Jordanes zapisao je dramatičnu priču o porijeklu svog naroda. Goti su, kako je naveo, potekli iz "košnice rasa ili materice naroda" i pet stoljeća ranije doplovili s tri broda sa zaleđenog ostrva Skandza. Nakon iskrcavanja na južne obale Baltičkog mora, pisao je, krenuli su na jug, sve do Crnog mora.

Od sredine 20. stoljeća većina historičara Jordanesovu je priču svrstavala u maštu. U najboljem slučaju, tvrdili su, gotski jezik i kulturu proširila je šačica elitnih ratnika iz Skandinavije ili sjeverne Poljske, koji su ujedinili plemena što su već živjela na rubovima Rimskog carstva, piše Science.

Genetske studije skeleta iz bronzanog i željeznog doba širom Evrope, od Poljske do Španije, sada pokazuju da u Jordanesovoj priči ima mnogo više od zrnca istine. Kako su se širili jezik i kultura Gota, tako su se širili i njihovi geni.

"Genotipizacija pokazuje upravo ono što prenose antički izvori i što je historiografija kasnog 20. stoljeća veoma uporno pokušavala osporiti", kaže historičar s Univerziteta Yale Noel Lenski, koji nije učestvovao u istraživanju. Dodao je da se mora priznati da su izvori znali više nego što se mislilo.

Nalazi dovode u pitanje decenije naučnog rada koji je umanjivao značaj migracija i naglašavao širenje jezika i kulture među stalno nastanjenim stanovništvom. Historičar s King's Collegea u Londonu Peter Heather kaže da ovi podaci vraćaju fokus na kretanje ljudi.

Od rimskih granica do pljačke Rima

Od drugog stoljeća naše ere ratnička plemena poznata kao Goti, Geti, Gotoni ili Gutoni ratovala su s rimskim vojskama na istočnim granicama carstva i često ih pobjeđivala. Godine 251. rimski car Decije, njegov sin i veći dio njegove vojske poginuli su u borbi s Gotima kod Abritusa, na području današnje Bugarske, u jednom od najvećih poraza carstva. Godine 378. Goti su kod Hadrijanopolja, današnjeg Edirnea, porazili rimsku vojsku i ubili cara Valensa. Stoljeće i po nakon Decijeve pogibije vojska predvođena Vizigotima, jednim od gotskih plemena, opljačkala je i sam Rim.

Plijen iz tih sukoba raširio se od Crnog mora do sjeverne Poljske, što ukazuje na širi gotski svijet povezan kulturom i jezikom, ali, kako se sada čini, i porijeklom.

Gotovo potpuna smjena stanovništva

Jedna studija, opsežno istraživanje DNK iz skeleta širom Evrope objavljeno u časopisu Nature, utvrdila je veliku promjenu u porijeklu stanovništva sjeverne Poljske do trenutka kada su se tamo, oko 50. godine nove ere, pojavili prvi predmeti gotskog stila. Promjena prema lozama nalik onima iz Švedske u željeznom dobu upućuje na to da je gotsku kulturu i danas nestali germanski jezik u sjevernu Evropu donio veliki broj doseljenika, a ne tek nekoliko uticajnih pridošlica, iako nije jasno kada se to dogodilo.

"Vidimo gotovo potpunu smjenu stanovništva", kaže koautor studije Guus Kroonen, lingvist s Univerziteta u Leidenu. Prema njegovim riječima, to snažno ukazuje na to da je u početku postojala velika migracija iz Skandinavije u Poljsku. Promjena se poklapa s lingvističkim modelima prema kojima se gotski odvojio od srodnih jezika prije oko 2.000 godina.

Istraživanje objavljeno ranije ove godine u časopisu Genome Biology pokazuje da se snažna skandinavska genetska komponenta zadržala i kasnije, južnije, u ukopima gotskog stila u jugoistočnoj Poljskoj između 175. i 350. godine. To se slaže s Jordanesovim tvrdnjama da su se Goti nakon dolaska kretali na jug, prema današnjoj Ukrajini.

Drugi rad, objavljen prošlog mjeseca u časopisu Cell, pokazuje da je snažan udio sjevernoevropskog porijekla i dalje bio prisutan u redovima barbara kada su plemena u seobi, među njima Svevi i Vizigoti, 500 godina kasnije osvojila Španiju.

Priča u dva poglavlja

Genetski dokazi potvrđuju da migracije mogu raširiti jezik i kulturu daleko, ali to nije jedini način. Tradicija i jezik mogu se prenijeti i na susjedna plemena, čak i kada geni njihovih nositelja ne idu s njima. Kroonen kaže da je priča o Gotima imala dva poglavlja.

"U početku je postojala velika migracija, ali su se kasnije počeli miješati, pa je prenošenje gotskog bilo više kulturne prirode", objasnio je.

Ukopi u južnoj Poljskoj pokazuju taj proces na djelu. Istraživači predvođeni arheogenetičarkom s Univerziteta u Varšavi Martynom Molak utvrdili su da je polovina sekvenciranih osoba imala porijeklo nalik skandinavskom, što Heather ocjenjuje kao veoma značajnu doseljeničku komponentu.

Ipak, predmeti gotskog stila pronađeni su i u grobovima ljudi drugačijeg genetskog porijekla. Posebno je zanimljiv par ukopa oca i kćerke, čije je srodstvo utvrđeno na osnovu dugih dijelova identične DNK. Otac je imao skandinavsko porijeklo, a DNK kćerke pokazala je da joj majka potječe iz nesrodne grupe izvan regije.

"Vidi se da su neki ljudi došli izdaleka i miješali se s lokalnim stanovništvom koje je prvenstveno imalo skandinavsko porijeklo", kaže Molak.

Elita koja je čuvala jezik

Kako su se Goti u narednim stoljećima kretali na jug prema Crnom moru i na zapad prema Rimu, način širenja kulture mijenjao se od masovne migracije ka prenosu preko elite, kaže Joscha Gretzinger, arheogenetičar s Instituta Max Planck za evolucijsku antropologiju (EVA), koji nije učestvovao u novim istraživanjima.

"U jednom trenutku postoji elita koja nosi tradiciju i čuva gotski jezik unutar većih saveza plemena", rekao je.

Rad u časopisu Cell pokazuje tragove te elite čak na Iberijskom poluostrvu. U gotskim ukopima i ukopima germanskog stila širom Španije oko trećine skeleta imalo je sjevernoevropsko porijeklo, kaže arheogenetičar s instituta EVA Pablo Carrión, koautor rada.

"Prilično jasno je pokazano da ovi doseljenici svoje korijene mogu pratiti do sjeverne Evrope ili Skandinavije", kaže on.

Ipak, prema Carriónovim riječima, bilo ih je malo, a za jezičku promjenu potreban je veći broj ljudi. U roku od nekoliko stoljeća nestali su gotovo svi tragovi gotske vladavine, a s njima i germanski jezik. Njihovo kulturno naslijeđe na poluostrvu danas živi u nekoliko germanskih posuđenica, među kojima su i neke vezane za sukobe i osvajanja, poput španskih riječi za razbojnika, kacigu i primirje.

Ne treba vjerovati svemu

Nova potvrda gotske priče o porijeklu ne znači da sve njihove priče treba prihvatiti zdravo za gotovo. Jordanesovo djelo "Porijeklo i djela Geta" sadrži i fantastične anegdote koje drevna DNK teško da će potvrditi, među njima i to da su Goti osvojili Troju i susreli egipatskog faraona.

"Sasvim je moguće da izmišlja ili spaja stvari kako bi se uklopile u mit o gotskoj prošlosti", kaže Lenski. Ipak, dodaje, Jordanes kao vezivo koristi sjećanje predaka, a skandinavski dio mogao bi biti dio kulturnog pamćenja gotske prošlosti koji je historijski tačan.