Ko je bila Marie Curie: Otkrila radij, dobila dva Nobela i za nauku je žrtvovala svoje zdravlje

U Nobelovoj fondaciji su podsjetili na njen lik i djelo. Rođena je kao Maria Skłodowska, u porodici nastavnika koji su obrazovanje stavljali iznad svega. Poljska je tada bila pod ruskom vlašću, a žene nisu mogle studirati na univerzitetu u Varšavi.

Zato je kao tinejdžerka sklopila dogovor sa sestrom Bronisławom: Maria će raditi i plaćati sestrin studij medicine u Parizu, a Bronisława će zatim pomoći njoj. Plan je uspio, Marie je 1891. otišla u Pariz na Sorbonu i studirala fiziku i matematiku. Tamo je 1894. upoznala fizičara Pierrea Curieja, za kojeg se udala godinu kasnije.

Zračenje koje dolazi iz samog atoma

Francuski fizičar Henri Becquerel je 1896. otkrio da uranij emituje nevidljivo zračenje. Marie je tu pojavu izabrala za temu doktorata. Mjerila je zračenje raznih spojeva i minerala i došla do ključnog zaključka: jačina zračenja zavisi samo od količine uranija, a ne od toga s čim je uranij hemijski povezan.

To je značilo da zračenje dolazi iz samog atoma, iako se tada vjerovalo da je atom nedjeljiv i nepromjenjiv. Pojavu je nazvala radioaktivnost, a otkrila je da zrači i torij.

Neke rude bile su znatno aktivnije nego što bi se očekivalo po količini uranija u njima. Zaključila je da u njima mora postojati nepoznat element. Pierre je zaustavio vlastita istraživanja kristala i pridružio joj se, a 1898. otkrili su dva nova elementa: polonij, nazvan po Poljskoj, koja tada nije postojala kao država, i radij, po latinskoj riječi za zraku.

Tone rude u šupi bez ventilacije

Da bi naučna zajednica prihvatila otkriće, radij je trebalo izdvojiti. Curiejevi su godinama radili u loše provjetrenoj šupi i ručno prerađivali tone rude uraninita kako bi došli do soli radija. Iz tona rude dobili su tek desetinku grama radij-hlorida, dovoljno da odrede atomsku masu novog elementa.

Marie je 1903. odbranila doktorat i postala prva žena u Francuskoj s doktoratom nauka.

Dva Nobela, u dvije nauke

Iste godine dobila je Nobelovu nagradu za fiziku. Polovinu nagrade dobio je Becquerel za otkriće spontane radioaktivnosti, a drugu polovinu Marie i Pierre za istraživanje zračenja koje je on otkrio. Prema Nobelovoj fondaciji, francuski akademici prvobitno su predložili samo Pierrea i Becquerela, ali je Pierre insistirao da nagradu podijeli i njegova supruga.

Pierre je poginuo 1906. u saobraćajnoj nesreći u Parizu. Marie je preuzela njegovu katedru i postala prva žena profesorica na Sorboni. Nastavila je rad sama, a 1911. dobila je Nobelovu nagradu za hemiju za otkriće radija i polonija i proučavanje radija.

Do danas niko drugi nije dobio Nobela u dvije različite naučne kategorije.

Kako je njeno otkriće pomoglo svijetu

Radij se ubrzo počeo koristiti za liječenje tumora, a Curie je ostatak života posvetila medicinskoj primjeni zračenja. Postupak izdvajanja radija nije patentirala, pa su ga mogli koristiti naučnici i ljekari širom svijeta.

U Prvom svjetskom ratu organizovala je pokretne rendgenske timove koji su ranjenim vojnicima na frontu snimali prijelome i pronalazili gelere. Često je i sama vozila rendgenska kola, a u radu na terenu pomagala joj je kćerka Irène, tada tinejdžerka.

Godine 1914. osnovan je Institut za radij u Parizu, danas Institut Curie, gdje je vodila laboratoriju. Kasnije je pomogla i osnivanju instituta u Varšavi.

Saznanje da atom nije nedjeljiv otvorilo je put nuklearnoj fizici, a današnja radioterapija i nuklearna medicina dio su tog naslijeđa. Njena kćerka Irène Joliot-Curie i zet Frédéric Joliot dobili su 1935. Nobelovu nagradu za hemiju za sintezu novih radioaktivnih elemenata.

Cijena koju je platila

Opasnost od zračenja tada nije bila poznata. Curie je epruvete s radijem nosila u džepu i držala u ladici stola, a prsti su joj bili ispucali i opečeni. U ratu je radila s rendgenom bez ikakve zaštite.

Prema Nobelovoj fondaciji, i Marie i Pierre stalno su patili od simptoma radijacijske bolesti. Marie Curie umrla je 4. jula 1934. u Savoji, u 66. godini, od aplastične anemije, bolesti krvi koja je najvjerovatnije posljedica dugogodišnjeg izlaganja zračenju.

Njene bilješke s eksperimenata od 1899. do 1902. i danas su radioaktivne i, prema Nobelovoj fondaciji, ostat će takve još 1.500 godina.

Francuska je 1995. njene posmrtne ostatke prenijela u Panteon u Parizu, kao prvu ženu sahranjenu tamo zbog vlastitih zasluga.