Čak i prije posljednjeg naučnog uspjeha Altamura je imao posebno mjesto u izučavanju ljudske evolucije. Fosil je otkriven davne 1993. godine u pećinama Lamalunga u Italiji, a okružuju ga krečnjak i fosili životinja koji su nanošeni godinama zahvaljujući kiši.
Smatra se kako je nesretni neandertalac zapravo upao u prirodni bunar u pećini, gdje je naposljetku umro od gladi.
Uskoro se razvila debata o tome da li je Altamura bio homo heidelbergensis, neandertalac, moderni homo sapiens ili pak neka do tada nepoznatih vrsta. Očuvani skelet je nažalost nemoguće izdvojiti iz zida pećine, što je predstavljalo popriličan problem za uspješno određenje starosti ostataka.
Ipak, kako bi se svemu stalo ukraj naučnici su odlučili odstraniti jedan manji dio lopatice kako bi napokon odredili vrstu i starost Altamure.
"On pripada homo neandertalensisu", nedvosmislen je zaključak naučnika koji smatraju da sada u posjedu imamo i najstariji poznati DNK materijal neandertalca - blizu 170.000 godina.
DNK je previše uništena kako bi se uradilo sekvenciranje, ali koautor istraživanja David Caramelli sa Univerziteta u Firenci tvrdi da će se ipak moći uraditi "određene genomske analize".
Najstariji poznati trag neandertalaca datira od prije 600.000 godina, a najmlađi od prije 40.000 godina, što znači da su Evropom nekada davno koračale najmanje dvije vrste ljudi – mi i homo neandertalensis.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
