Tarzo (72) već godinama skija polugol: Prvo su mislili da sam lud, a sad je moj stil prepoznatljiv
Naime, Tarzo kojeg su mnogi prozvali "legendom Jahorine" već godinama skija bez majice i kaže nam da je to iskustvo teško opisati nekom ko se nije okušao u takvom načinu skijanja. Inače je rođen, odrastao i živi u Sarajevu iako mnogi zbog njegovog imena na prvu pomisle da vuče korijene od nekud drugo, no to nije slučaj.
"Ime sam promijenio poslije rata da me niko ne može strpati ni u jedan 'konstitutivni' tor. Smatram da smo svi koji govorimo isti jezik (s manjim varijacijama vezanim isključivo za regionalnu pripadnost za šta nije potreban nikakav prevodilac) jedan te isti narod, a religija bi trebala biti isključivo privatna stvar izbačena iz politike i javnog života", riješio je nedoumicu Tarzo na samom početku razgovora, a onda smo se vratili skijanju.
Pitali smo ga kako je sve počelo, otkud ideja da skija polugol te kako to utječe na njegovo zdravlje.
"Kad smo u školi učili o Spartancima odmah sam shvatio da su njihove metode čeličenja organizma najbolji pristup zdravom životu i najbolji način da se ovaj naš kratki život što je moguće duže produži. Sve metode 'čuvanja' zdravlja izbjegavanjem svih vanjskih utjecaja (zime, fizičkog naprezanja i sl.) sam zamijenio metodama treninga i privikavanja organizma na sve vanjske utjecaje koji ga neprekidno napadaju. Tako sam kad mi je bilo 10 godina počeo da se kupam isključivo hladnom vodom i da se bavim sportom. Počeo sam se lakše oblačiti i kad bi izlazio ujutro iz kuće radije bi trpio hladnoću, nego da popodne u povratku nosim jaknu u rukama. Volim prirodu i planinarenje i umjesto da se znojim i nosim presvlake kao ostali planinari, ja sam izmislio svoju metodu: skini se na vrijeme dok se ne počneš znojiti, a i treniraj izlaganje hladnoći dok se tijelo grije penjući se (prsti i šake se mogu i smrznuti, ali ostali dijelovi ne mogu.)", pojasnio nam je Tarzo.
Kaže da je na skije stao tek sa 16 godina i u početku se nije skidao.
"Prvih godina na skijanju se nisam skidao samo iz razloga što bi mnogi to pogrešno protumačili sve do jednog dana na kraju sezone kada mi je bilo toliko vruće da sam se skinuo, pa neka misli ko šta hoće i tako je to krenulo", prisjetio se te dodaje kako je skijanje na takav način nešto posebno.
"Kad se adaptiraš i istreniraš osjećaj je predivan. To je najslikovitije opisao moj prijatelj Vlado koji je izjavio da mu je propalo 10 godina skijanja čekajući priliku da to proba (nije htio sam već kad uhvati priliku da to uradi sa mnom). Ima i dana kada je previše hladno za uživanje, ali je to onda trening i priprema da bi se, čim malo otopli, istinski uživalo. Ko nije probao, ne može mu se opisati, a mnogi nisu ni svjesni šta sve mogu, dok ne probaju (strah od nepoznatog je velika kočnica za mnoge ljude), kaže nam Tarzo pa se prisjetio i prvih reakcija ljudi kad je počeo skijati bez majice.
"Nekad (prvih godina) im je bilo čudno i nevjerojatno, čak i šokantno (najsmješniji mi je bio jedan skijaš na liftu Olimpik koji je zamalo pao u momentu kad me je ugledao). Bilo ih je koji su mislili da sam lud ili da se pravim 'važan'. Bilo je i onih kojima sam bio interesantan i drag samo zato što sam drugačiji od ostalih i vremenom je moj 'stil' postao nešto sasvim normalno. Od kada se je pojavio internet i svi mogući 'ekstremi' (Wim Hof, Red Bull itd) više ništa nije nikakvo čudo i mnogima se to sviđa i drago im je kad vide nešto 'novo9 i atraktivno. Vole da se upoznaju sa mnom, slikaju, popričaju i prodiskutiraju na tu temu. Već ima i onih koji me pomalo slijede, ali još uvijek ima i ponešto onih kojima se to ne sviđa i koji bi to rado zabranili da mogu, jer ima i male djece koja 'nikad nisu bila na plaži', pa je polugol čovjek na skijalištu nemoral", priča nam te dodaje kako njegovo prvo skijanje nije bilo na Jahorini.
"Prvo skijanje mi je bilo na Trebeviću i na Bukoviku, pa tek onda i na Jahorini. Nakon olimpijade Sarajevo je dobilo i Bjelašnicu i Igman, a u bolja vremena (prije rata) obišao sam i više europskih skijališta u Italiji, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj i Sloveniji. Najimpresivniji su mi Chamonix u Francuskoj i Kanin u Sloveniji", ispričao je.
Kaže da uživa otkako je u mirovini jer nema obaveza i može uživati u aktivnostima koje ga ispunjavaju.
"Od kada sam otišao u penziju, ponovo sam se rodio kao slobodan čovjek bez obaveza: idem svaki dan dok je su skijališta otvorena.
Ljeti more i podvodni ribolov, najdraže što dalje od civilizacije s boravkom i spavanjem u 'prirodnom apartmanu' na stijenama ili pustom otoku (jedne godine proveo sam 11 dana sam na Jakljanu kod Dubrovnika). Proljeće i jesen rezervirani su za planinarenje i svaku drugu rekreacija u prirodi s tim da za neke (alpinizam, mounting bike, paraglajding, surfanje, krpljanje, ..) 'nemam' vremena od ovih koje su mi najdraže", zaključio je Tarzo.
Komemoracija Harisu Burini: Višeminutni aplauz za posljednji "nastup" na daskama
