magazin
475

Mlada Brčanka živi san u New Yorku: Radi na filmskoj akademiji i snima filmove o običnim ljudima

Klix.ba
Mlada Brčanka Nada Stjepanović imala je 18 godina kada je napustila svoj grad i preselila se u New York kako bi nastavila školovanje i potražila šansu za bolji život. Proglašena je studenticom godine na The City College of New York i polako ostvaruje svoj san radeći na Filmskoj akademiji u New Yorku.

Stjepanović je završila Tehničku školu u Brčkom i odlučila otići za svojim sestrama u SAD. U razgovoru za Klix.ba kaže da je to bilo najlogičniji potez.

"Bez njih dvije ne vjerujem da bih bila u prilici izaći bilo gdje dalje od Brčkog, jer su me sestre podržale finansijski u odlasku tamo i školovanju", kaže Brčanka.

Istakla je kako je bilo teško studirati na drugom jeziku, iako je engleski počela učiti još u obdaništu i nema problema sporazumijevati se.

"Citiy College je koledž imigranta. To je jedino mjesto gdje se ni u jednom trenutku nisam osjetila kao da ne pripadam tu, jer znam da je veliki broj studenata u istoj situaciji kao ja. Da, jeste teško, ali prema mom mišljenju nije teže od ostajanja u Bosni i vođenja konstantne 'borbe s vjetrenjačama', na koju su mladi često prinuđeni", kaže Stjepanović.

Ali odricanja i trud su se isplatili. Proglašena je studenticom godine i diplomirala s najvišim latinskim počastima Suma Cum Laude te stekla zvanje bachelor na dramskim umjetnostima za film i video produkciju. U okviru diplomskog rada snimila je film "Kaćina imigrantska priča" (Katcha's Unexpectedly Long Journey to the Beach) koji je prikazan na Black Bird Film Festivalu, Miami Independent Film Festivalu i The Set NYC-u u SAD-u te na Tuzla Film Festivalu.

"Tokom ljeta sam počela raditi na ljetnom programu New York Film Akademije kao tehnička asistentica, nakon čega sam ostala raditi na njihovim stalnim programima. Trenutno smo u fazi pretprodukcije jednog dužeg projekta koji je sačinjen od niza kratkih filmova. Moja želja je da s nekoliko mladih rediteljica sačinim jedan dugometražni film istkan kratkim pričama koje bi obuhvatile žensku svakodnevnicu. Priče bi bile o ženama, koje su pisale žene. S obzirom na to da sam ja više zainteresovana za fotografiju u filmu, rediteljski rad bih prepustila kolegicama, dok bih ja kao direktori fotografije bila zadužena za izgled filma", kazala je Stjepanović.

Završila je aplikaciju za master i nada se najboljem. Želja joj je da radi "iza kamere" kao direktor fotografije.

"Realnost je takva da su mnogo veće šanse za nalazak posla snimatelja, nego reditelja. Tako sam odlučila završiti master u filmskoj fotografiji i postati direktor fotografije, što je profesija u kojoj već dugo dominiraju muškarci. Nadam se da će se moj cilj ispuniti i da ću naredne tri godine provesti studirajući ono u čemu zaista uživam", kaže 23-godišnja Brčanka.

Iako je na filmovima život u New Yorku prikazan kao glamurozan, Stjepanović ističe da u stvarnosti nije tako, pogotovo ne za imigrante.

"Međutim, smatram da je mnogo veća mogućnost ostvarivanja snova u gradu gdje se rad i trud cijene, nego u državi koja često zaboravlja na svoju omladinu, koliko god napretka omladina pokušala ostvariti. Nemojte me shvatiti pogrešno, i ja se svaki dan borim s nekim drugim 'vjetrenjačama', međutim, biti u gradu koji je centar moje profesije čini dosta stvari mnogo lakšim, nego biti u državi u kojoj konstantno vladaju nepotizam i korupcija. Nadam se da će se to jednoga dana promijeniti, jer naši mladi ljudi zaslužuju mnogo više od toga", naglasila je.

Stjepanović je interes za snimanje i fotografiju pokazala kada je kao trinaestogodišnjakinja dobila Canon AE1. U svojoj biografiji kaže kako je tada znala da "nikada neće prestati gledati kroz njega". U srednjoj školi je bila članica filmske i video sekcije te je radila na nekoliko dokumentarnih filmova.