U Art kući sevdaha hiljade mladih učilo o sevdalinci, arhivsku građu koristili i bečki studenti

Kroz interaktivne radionice koje se organizuju u Kući sevdaha dosad je prošlo 6.700 polaznika, uglavnom učenika osnovnih i srednjih škola.

"Polaznicima profesori književnosti ili profesori s Muzičke akademije prezentiraju kulturnu tradiciju i baštinu, a u sklopu toga i sevdalinku kao jedan od temelja te tradicije. Djeca u početku nemaju predstavu o velikanima izloženim u muzeju, ali kad saznaju da je naprimjer Himzo Polovina bio ljekar, Zaim Imamović radio na Radiju Sarajevo, Safet Isović bio poliglot, da je Hašim Muharemović bio epidemiolog itd., dakle da su svi oni bili individualno realizirani, a da su sevdah čuvali tj. sevdalinke interpretirali mimo te svoje privatne profesije, onda i oni dobiju drugačiju sliku, jer vide da to nisu današnji pjevači. Kada dođu do posljednje sobe gdje su Mostah Sevdah Reunion i Vehid Gunić, koji nas je nedavno napustio, primjetno je da se oni promijene i drugačije shvataju sve to. Na kraju radionice imaju zadatak da tekstualno ili na drugi način pokažu kako su doživjeli Art kuću sevdaha i nakon devet godina i toliko polaznika imamo veoma ozbiljnih radova", ponosno ističe Mašić.

Rade i na uspostavljanju kulturoloških mostova s ddrugim zemljama i BiH je 2010. godine prvi put institucionalno predstavljena na World Music Expou, planetarnom sajmu muzike gdje učestvuje 90 zemalja i više od 2.000 delegata, producenata, muzičara i interpretatora.

"To je bio jedini put da je BiH imala svoju delegaciju, predstavljali su nas Amira Medunjanin, Vanja Muhović, Neven Tunjić, Nedžad Mušović iz Divanhane, a bila je i djevojka iz Kuće sevdaha, odjevena u našu tradicionalnu nošnju. Ljudi su tada pitali da li smo iz Makedonije, nisu znali gdje je BiH", prisjeća se Armis.

On ističe kako je promocija sevdalinke bitna i za državu i da nema puno zemalja u svijetu koje se mogu pohvaliti ovim što mi imamo.

Bečki studenti koristili arhivsku građu muzeja

Također, u Kući sevdaha se prikuplja i arhivira historijska građa koja je vezana za sevdalinku.

"Snimci, tekstovi, sjećanja, sve je bitno i ponosni smo na to što su se našom građom služila četiri studenta univerziteta u Beču koji su austrijski državljani, a magistrirali su o temi sevdalinike", naglasio je Armis, sa žaljenjem konstatujući kako se naši mladi ljudi, posebno etnomuzikolozi, ne upuštaju u malo dublje istraživanje, čuvanje i prezentiranje sevdalinke.

Dva puta mjesečno u Kući sevdaha se organizuju i večeri sevdaha na kojima mogu nastupati i mladi.

"Art kuća sevdaha u nazivu nosi 'art' i ovdje su dobrodošli svi oni koji se bave bilo kojom umjetnošću, nikome dosad nismo naplatili prostor, niti nastup, jer ovaj prostor služi upravo za to", rekao je Armis i pozvao sve mlade ljude koji se bave bilo kojom vrstom umjetnosti da dođu ovdje i prezentuju svoj rad.

"Čvrsto sam uvjeren da je sevdah stil i način života bosanskog čovjeka, a sevdalinka interpretacija tog života. Svaka sevdalinka je ispričana priča, samo se razlikuju povodi: ljubav, radost, bitka, rat, bolest itd., i po tome je specifična u svijetu, melodijski, aranžerski i tekstualno. Ovakav način na koji sevdalinka priča o svojoj zemlji, o svojim ljudima, historiji u kontinuitetu... ja ne znam da ima sličan muzički pravac igdje u svijetu tako priznat i rasprostranjen", naglašava Armis.

Mnogo napisanih, a nikad otpjevanih sevdalinki

Armis ističe kako se u knjizi "Stare kajde za nove sevdalinke" Mustafe Mulalića, koju su izdali zajedno s Arhivom BiH, nalazi 101 obrađena sevdalinku i većina njih nije nikad ispjevana. Dodaje kako porodice nekih velikana sevdalinke ne gledaju baš blagonaklono na te nove interpretacije, oni su navikli na originalno izvođenje sevdalinki.

"Ne osuđujem i pozdravljam sve novo što se radi, nove trendove treba prihvatiti, ali ima puno tekstova koji se mogu obraditi, neka naprave novi pravac sevdaha. Ako je sevdah stil i način bosanskog čovjeka, dajmo interpretaciju današnjeg vremena ili neka se pišu novi tekstovi i interpretiraju na novi način", objašnjava Armis.

Još jedan projekt Art kuće sevdaha jeste ulazak sevdalinke na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine, što znači da se moraju ispuniti određeni uslovi, jedan od njih je kontinuitet, a sevdalinka to ispunjava. Naime, prvi pisani trag sevdalinke datira iz 16. stoljeća. Prva ploča je snimljena 1919. godine. Nju je u Berlinu snimila Sofka Nikolić koja je bila drugi najprodavaniji tenor Evrope. Nedžad Salković je pjevao princezi Diani, Tito je na svoja putovanja vodio sevdalije koji su pjevali za visoke zvanice.

"Dolazili su novi instrumenti, ali se forma sevdalinke nije mijenjala, ona je bila i ostala pjesma koja priča životnu priču. Tako da je današnje igranje taktovima i ritmovima u sevdalinci odstupanje od tog kontinuiteta", rekao je Armis.

Dodatni problem je što se sevdalinka počinje svojatati, ali on se nada da će razum prevladati i da će shvatiti da je sevdalinka bosanska pjesma, da je nastala na ovim prostorima, da su je izvodili Bosanci i Hercegovci.

"Moramo pobijediti etnose u sebi da bismo postali Bosanci i Hercegovci, građani ove zemlje, i da bismo čuvali ono što joj pripada. Dosad smo imali nekoliko sastanaka i nadam se da ćemo prevazići sitne animozitete koje imamo među sobom, da ćemo uspjeti u namjeri da sevdalinka uđe pod UNESCO-ovu zaštitu kao kulturna tradicija Bosne i Hercegovine", rekao je naš sagovornik za kraj.