FOTO / Prošetajte mahalama i svratite u Svrzinu kuću

Dok se u čaršiji radilo, u mahalama se živjelo. Mahale su gradske četvrti namijenjene stanovanju, a nastaju u doba osmanske vladavine Bosnom, kada se ovdje formiraju gradovi orijentalnog tipa. Jezgro mahale je kuća. Kada bi se na jednom prostoru sagradio dovoljan broj kuća, tada bi neki dobrotvor tu podigao džamiju i školu, do njih doveo vodu ili podigao javnu česmu. Uz to, u mahalama su otvarane pekare i dućani za najnužnije potrebe njihovih stanovnika.

...mala naselja oko čaršije gdje se njeguje kult komšiluka...

Podizane su na okolnim padinama, a iako nisu nastajale kao plod smišljenog programa, očigledno je da su građene vodeći računa o susjedu i njegovom pogledu. To je poznato kao pravo na vidik. Stručnjaci mahale opisuju kao visoku pjesmu arhitekture i urbanizma – za čovjeka koji ima sluha, osjećaja i koji umije da gleda. Zasnovane su na kultu susjedstva, iz kojeg se razvio cijeli urbanistički koncept. Unatoč destrukciji, i danas je moguće uživati u toj harmoniji i ljepoti sarajevskih mahala, gdje kuće koje izmiču jedna drugoj pričaju o želji ljudi da se približavaju jedni drugima.

U jednoj od mahala pronaći ćete Svrzinu kuću...

Svrzina kuća sagrađena je u 18. stoljeću i danas je jedan od najbolje očuvanih primjera kulture stanovanja i življenja u Sarajevu u osmansko doba. Smatra se najljepšim spomenikom unikatne tradicionalne bosanske arhitekture. Ona se naziva i vilom, iako taj naziv ni izdaleka ne odgovara onome što ona zaista i jeste. Sve je pravljeno po mjeri čovjeka i bez suvišnog prostora. Svrzina kuća odaje sliku starih vremena u kojima se u potpunosti čuvala intima porodičnog života.

...gdje imate osjećaj da je vrijeme stalo.

Sa terasa Svrzine kuće pruža se pogled na grad. Ulaskom u ovaj zadivljujući kompleks, zapravo ste zakoračili u prostor u kojem vam se i danas može učiniti da čujete glasove nekadašnjih žitelja. To je jedna od poznatijih sarajevskih atrakcija, koja na posjetioca ima relaksirajući učinak, a ujedno otkriva posebnu životnu filozofiju bosanskog čovjeka.

Veći bakreni ibrik najčešće je služio za vodu, a iz manjih ibrika posluživana je kahva ili šerbe.