A onda nazad u čaršiju...
"Baci jedanput pogleda po šeheru, kada iscvate behar: izgledat će ti da je svaki zakutak čistim svjetlom ispunjen. / Vrtovi lijepi, voda lijepa i ljepotice mile, sve na jednom mjestu. Ne daj, Bože, nema nikakve mahane Sarajevu. / Neka ga uzvišeni Bog čuva od svih nesreća; nek bude uništen neprijatelj Sarajeva, ako ga bude bilo!" Mejli (1713–1781)
...uskim ulicama, sokacima, stepenicama...
"Ne može se živjeti u Sarajevu. / U Sarajevu kad živiš, previše vremena potrošiš. / Dok tamo, dok ovamo – prođe jutro. / Dok ovo, dok ono – ode dan. / Jeste, doduše, sve to – bude među ljudima. / I bude, uglavnom, lijepa priča. ...Život je kratak za Sarajevo." Abdulah Sidran
Proći ćete pored Stare pravoslavne crkve...
Odmah pored tramvajske pruge, koja dijeli čaršiju i mahale, iza zida koji okružuje hram, nalazi se dvorište puno prelijepog zelenila. Prvi pisani podaci o ovoj crkvi potječu iz 1539. godine, a tačna godina podizanja nije poznata. Postoje neke naznake da se na mjestu ove ranije nalazila još starija crkva. U svakom slučaju, Stara pravoslavna crkva jedan je od najstarijih sakralnih objekata u gradu. Interesantna je osnovica crkve, u kojoj je širina veća od dužine. Zvonik je današnji izgled dobio sredinom 20. stoljeća. Sam objekt, zajedno s Muzejom, koji sadrži veoma vrijednu zbirku starih ikona, važan je historijski spomenik Sarajeva.
U čaršiji odmorite uz dobru kafu...
Prva kafana u Sarajevu otvorena je 1534. godine, neposredno nakon one koja je otvorena u Istanbulu. Tada su putopisci sa Zapada zabilježili da se u Sarajevu pije crna tekućina za koju se vjeruje da održava budnim, živahnim i pomaže zdravlju. Još im je čudnije bilo da se kahva pije umjesto alkohola. Poslije Sarajeva, kafane su se počele pojavljivati i u drugim evropskim gradovima, pa je tako prva kafana u Marseilleu otvorena 1654, u Londonu 1662, u Parizu 1672, u Beču 1683, u Splitu 1750, a u Leipzigu tek 1837. godine.
...čaj ili nargilu...
Ubrzo nakon kahve i čaja, u kafanama se pojavljuju i nargile, čiji je klokot vode dugo bio jedina muzika koju su gosti slušali. Prva modernizirana kafana, u kojoj su gosti mogli slušati muziku s gramofonskih ploča, otvorena je 1878. godine. Bila je to čuvena Pehlina kahva. Osim u čaršiji, gdje su bile najgušće, kafane su otvarane i u mahalama. I danas, Sarajevo je grad kafana. Da li je dobro što su kafići u Sarajevu puni i tokom radnog vremena, teško je procijeniti, ali je sigurno da je dugo ispijanje kafe jedan od rijetkih običaja koji se odupire modernom stilu življenja.
...svratite do sarajevskih pekara...
Sarajevo ima svoje mirise, a jedan od najljepših je onaj koji se širi iz pekara razbacanih po starom dijelu grada. U srcu Baščaršije, uz Begovu džamiju nalazi se pekara Imaret. To je mjesto gdje Sarajlije svraćaju kasno, pri povratku kući, kako bi kupili vruće kifle. U ovoj, ali i drugim pekarama, posebno je velika gužva u odabranom muslimanskom mjesecu ramazanu. Miris samuna u ramazanskim danima za mnoge Sarajlije jedan je od najsnažnijih doživljaja grada. Sastojci samuna su brašno, voda i so. Tijesto se na dugoj drvenoj lopati ubacuje u peć, gdje se samuni peku između 45 sekundi i jedne minute. Upravo zbog te jednostavnosti, o kvaliteti samuna uglavnom odlučuje vatra na kojoj se prave. Miris se za kratko vrijeme širi cijelom mahalom. Svako ima svoju pekaru za koju vjeruje da se baš tu prave najbolji samuni. Oni su i neizostavni dio porcije ćevapa…
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u četvrtak. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na
www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.
