Sarajevo - moj grad, mjesto susreta
0

FOTO / Prošetajte Baščaršijom i zakoračite u prošlost

Sarajevo-x.com
Portal Sarajevo-x.com vam ekskluzivno predstavlja fotomonografiju "Sarajevo - moj grad, mjesto susreta", autora Jasminka Halilovića. U petom dijelu vas vodimo u šetnju Baščaršijom, najpoznatijim dijelom Sarajeva u kojem je nekada bilo 12.000 različitih dućana. Danas, stari zanati izumiru. Umjesto buke čekića začut ćete žamor užurbane mase...

Ulica Kovači nosi ime po zanatlijama koji su radili u njoj.

Razvoj zanatstva u Sarajevu počinje odmah po dolasku Osmanlija u naše krajeve. Tako je, odmah po osnivanju, postavljen temelj privrednom centru grada. Prvi zanati razvijaju se uglavnom za potrebe vojske: kovači, sabljari, čizmari, sarači, ćebedžije, halači, a gotovo istovremeno i mesari, pekari i bozadžije.

Kiša je čest gost. Neočekivan.

Vrijeme je u Sarajevu teško predvidjeti. Kiša će vas uhvatiti uvijek nespremne, kada to najmanje očekujete... Ne očajavajte, za nekoliko trenutaka pored vas će se pojaviti ulični prodavači, kojih u Sarajevu posljednjih godina ima i previše... Cijena kišobrana uslovljena je jačinom pljuska, vašim izgledom, a nekada samo raspoloženjem prodavača.

Već ste na Baščaršiji, najpoznatijem dijelu Sarajeva...

Iz godine u godinu, s razvojem grada povećava se i broj zanata: krajem 19. stoljeća navodi se 65 različitih zanata, te oko 400 raznih proizvoda. Neki od zanatlija usavršili su svoj rad do te mjere da su bili cijenjeni širom Osmanskog carstva. Posebno su se isticali ćurčije, kujundžije, sarači i kazandžije...

Suveniri se izrađuju ručno.

Moderni život mnoge je zanate učinio dijelom prošlosti ovoga grada, ali u nekim ulicama na Baščaršiji i danas odzvanjaju udarci čekića, podsjećajući na davna vremena... Danas zanatlije prije svega izrađuju suvenire koje posjetioci rado nose kao uspomenu iz glavnoga grada BiH.

Doći ćete do Sebilja, okruženog golubovima.

Putopisci su zapisali da je u gradu u vrijeme osmanske vladavine bilo preko tri stotine sebilja (javnih česmi). Svi su izgorjeli, ili su porušeni, a ponovo je izgrađen jedino Sebilj na Baščaršiji. U nekom novom vremenu, tiho podsjeća na gostoprimljivu narav stanovnika ovoga grada. Nekada davno, u sebilju je radio sebiljdžija – čovjek koji je prolaznicima dohvaćao vodu. Većina posjetilaca danas će iz Sarajeva ponijeti svoju fotografiju ispred Sebilja, s mjesta na kojem će slušajući žubor vode i žamor prolaznika na svoj način osjetiti ritam Sarajeva.

Sarajevska Baščaršija je najbolje očuvana čaršija od svih koje su nastajale širom Balkana u doba Osmanskog carstva. Razvijala se paralelno s gradom. Za razliku od mahala, gdje se živjelo, u Baščaršiji se trgovalo i proizvodilo. Nju čine gusto isprepletene uličice u kojima su jedan do drugog nanizani brojni dućani i magaze. Ove ulice nosile su naziv po zanatima koji su se u njima obavljali. Pretpostavlja se da je u zlatno doba grada, u 16. stoljeću, na ovom prostoru bilo oko 12.000 različitih dućana. U narednom stoljeću Sarajevo je izraslo u jedan od najznačajnijih centara Osmanskog carstva, u kome je živjelo, radilo i trgovalo preko 80.000 stanovnika. Baščaršija je predstavljala srce toga grada.
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u četvrtak. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.