Posljednji nezaposleni u Goraždu: Grad u kojem "štela" rješava mnoge stvari
Ideju za predstavu scenaristi su razvili na temelju satiričnih tekstova koji su nastali kao reakcija na plasiranje iskrivljene medijske slike o Goraždu, kao gradu u kojem nema nezaposlenih. U predstavi su učestvovali članovi Teatra mladih, a glavnu ulogu ostvario je mladi Haris Tutić.
"Priča o posljednjem nezaposlenom je prikaz našeg Goražda, naše realnosti i sadašnjosti. Priča o našoj sadašnjosti u koju se ljudskim okom pogledati ne može. Jer, džaba nam upute šaljete da dolaze bolja vremena. Umorili smo se od čekanja dolaska boljih ljudi koji sa sobom nose bolje vrijeme. I mislim da je krajnje vrijeme da pogledamo jedni druge u oči i iskreni budemo", kaže Adel Homoraš, član Teatra mladih.
Cilj predstave, ali i misija Tetra mladih jeste poticanje kritičkog razmišljanja kod mladih ljudi.
"Otkako je svijeta, bila je borba između dobrih i rđavih. Danas je mnogo više rđavih. I oni pobjeđuju. Dobri ljudi se ne čuju, njima su stavljeni okovi, povez preko očiju. A oni koji odlučuju o Goraždu su stavili i njemu povez preko očiju. Da se ne vidi da i Goražde plače. I nisu dobri ljudi krivi za plač Goražda. Krivi su oni koji dolaze, prolaze, uništavaju, ruše, ubijaju sve intelektualno, kulturno i tradicionalno naslijeđe ovoga grada i iza sebe ostavljaju pustoš. Njima je i grad samo jedna u nizu stanica pohlepe. Grad plače kada pogleda svoje ulice, svoje vladare, svoje stanovnike. Oprostite što vam kvarim sliku o vašem gradu teškim riječima. Ja se ne mogu ljutiti, jer... Mi smo rđavi, nepismeni, nenačitani, nepravedni, nepošteni. Mi svakodnevno krademo. Mi svakodnevno lažemo. Mi svakodnevno uništavamo sve što vrijedi. Mi svoju djecu ne odgajamo. Mi od svoje djece pravimo loše ljude. Mi od svoje djece pravimo prestupnike, kriminalce. Naša djeca ne poštuju ni roditelje, ni učitelje, profesore, ni starije osobe. Naša djeca ne poštuju sistem vrijednosti, kakav-takav", ogorčen je mladi Homoraš.
Teatar mladih predstavom "Posljednji nezaposleni" upravo je poslao drugačiju poruku od one koja je čuje o Goraždu.
"Ovo je grad u kojem ima nezaposlenih. Ovo je grad u kojem ima veliki broj nezasluženo zaposlenih, grad u kojem riječ 'štela' rješava mnoge stvari. Ovo je grad u kojem politika ubija i ono malo ljudskosti što je ostalo, u kojem su političari bahati, narod ponizan. ovo je grad u kojem politika ubija sve vrijedno i kvalitetno, u kojem su ljudi postali zli, u kojem su ljudi postali robovlasnici, grad u kojem nepismeni pišu i provode zakone, u kojem ima više droge nego zelenih površina, u kojem više ima kladionica nego kulturnih dešavanja za godinu dana, kojim šetaju djeca koja nikad nisu čula za Selimovića, Sidrana, Tolstoja. Ovo je grad kojim šetaju djeca koja svoje uzore gledaju u licima rijaliti zvijezda. Ovo je grad u kojem šetaju djeca koja nikad nisu čula za Milana Mladenovića, Šobića, Lennona, bilo kojeg od Elvisa. Ovo je grad u kojem šetaju djeca koja svoje uzore gledaju u licima turbo folk zvijezda.Ovo je grad u kojem ste vi omogućili robovlasnicima da robuju gradom i narodom. Na školstvo, zdravstvo, pravosuđe i policiju ne smijem ni da pomislim. Istina je da postoje mnoge firme u gradu. Firme u kojima ljudi gube ruke, oči. Firme u kojima ljudi rade dan-noć za nedovoljne plate. Firme u kojima ljudi dobijaju otkaze odu li na bolovanje. Znam koliko srce i koliku dušu grad heroj ima.Ovakav heroj nas ne zaslužuje. I nisu krivi ni depresivci, ni primitivci, ni đenerali, ni paraziti. Krivi smo mi koji smo se sklanjali. Krivi smo mi što smo ih pustili. Krivi smo mi koji smo ćutali. I koji se i danas sklanjamo. I koji ih i danas puštamo. I koji i danas ćutimo. A mene nikada nije bilo više strah za čovjeka. Ma, putuj Evropo, nemoj više čekati na nas... nama je lijepo taman kako smo zaslužili.Volio bih da ove riječi nisu istinite. A jesu. I bole. I mene, a vjerujem i svakog normalnog insana", poručuje član Teatra mladih iz Goražda.
