Kultura
240

Lejla Graho: Kostimografija je fizički zahtjevan posao, a na kostimima ništa nije slučajno

Piše: El. B.
Lejla Graho (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Lejla Graho (Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba)
Bh. kostimografkinja Lejla Graho kroz svoj posao svakodnevno glumce transformira odjećom. Zaljubljenica je u svoj posao koji radi već trinaest godina, a sebe opisuje kao dinamičnu, pouzdanu i osobu od povjerenja. Lejla iza sebe ima mnogo uspješnih projekata, a za Klix.ba je govorila o kostimografiji, modi i stilu.

Nakon završene Srednje škole primjenjenih umjetnosti, Lejla upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu, nakon čega moda postaje funkcionalni dio njene svakodnevnice.

"Još u srednjoj školi sam imala idealističke ideje o tome da se bavim modnim dizajnom i sve je vodilo ka tome. Oduvijek sam bila zaljubljena u film i zanimao me proces rada pri stvaranju kostima. Ta želja mi se ispunila, upoznala sam ljude iz filmske i pozorišne umjetnosti i tako je sve krenulo", prisjetila se Lejla.

Uloga kostimografa na filmu je veoma važna, jer kostim pomaže glumcu da kreira lik i napravi transformaciju od privatnog izgleda ka karakteru koji igra, te ga uvede u atmosferu filma i doprinese cjelokupnom vizualu filma. Prvi korak ka vizualnom nastanku lika je, otkriva nam Lejla, čitanje scenarija ili dramskog teksta, nakon čega slijedi razgovor s rediteljem i glumcima o karakteru uloge.

"Na osnovu toga pravim psihološki profil lika i kreiram njegov vizuelni identitet. Misli se i na najsitniji detalj, jer na kostimima nikad ništa nije slučajno. Moram spomenuti da su moji prvi saradnici, pored reditelja, majstor šminke/maske, scenograf i direktor fotografije. Svi zajedno timskim radom doprinosimo cjelokupnom izgledu filma"; rekla je Lejla.

Svoj dan planira u zavisnosti od toga na kojem projektu radi, ali obično njen dan počinje rano jer ujutro najbolje funkcionira.

"Ako sam u fazi pripremanja kostima onda se dan sastoji od shoppinga po tržnim centrima, second hand radnjama, outletima, pijaci i metražama, zatim od sastanaka s rediteljem, glumcima, krojačicama... Naprimjer, na projektu na kojem trenutno radimo (film "Žaba" Elmira Jukića) počinjemo veoma rano jer je dan kratak i moramo biti spremni za snimanje kada svane da bismo što produktivnije iskoristili dnevno svjetlo", rekla je Lejla.

Iako mnogi misle da je kostimografija kupovina po tržnim centrima i fotografisanje na crvenom tepihu, Lejla objašnjava da je to fizički zahtjevan posao.

"Potrebno je uvijek imati sve kostime čiste, uredne, spremne za taj dan snimanja, biti koncentriran na kontinuitet jer se film ne snima po kontinuitetu scena ispisanih u scenariju. Radni dan na setu traje minimalno 12 sati i na ekstremnim vremenskim uslovima", kaže Lejla i dodaje da je bitno imati želju za radom i strastveno voljeti ovaj posao.

Iako se većina žena svakodnevno nađe u situaciji da i pored prepunog ormara "nema šta obući" Lejla kaže da toga u ovom poslu nema, jer kada je riječ o kostimima, precizno zna šta traži kada ide u nabavku i nema nekih većih nedoumica jer uradi pripreme, skice i colour sheme.

"Ipak, moj privatni ormar djeluje kao da se u njemu oblači više stilski različitih žena, jer ja privatno volim odjeću, a modu shvatam kao igru", kaže Lejla i dodaje da često "nema šta obući".

Kada radi prioritet joj je udobnost i ističe da je bitno obući se funkcionalno, slojevito i udobno.

Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba
Foto: Edin Hadžihasić/Klix.ba

Nikada ne koristi istu odjeću za više likova jer završetkom snimanja završava i "život" kostima.

"Postoje neki dijelovi kostima koji se uvijek mogu iskoristiti, poput bijele košulje, jeans hlača, crnog odijela, crnih cipela.. ali kada imate neki ključni dio kostima, kao naprimjer kožnu jaknu, mantil, haljinu, taj dio se najčešće više ne koristi. Poklanja se glumcima ili ide na pohranu u fundus", objašnjava Lejla.

"Za mene je veoma specifično što nikada ne nosim crnu odjeću, a vrlo rijetko je koristim i za kostime", kaže Lejla.

Privatno je impulsivna i uvijek kupuje na prvu, ali rijetko kupi stvari koje neće iskoristiti. Bira udobno prije svega i nije pobornica trendova.

"To i jeste bit stila, biti svoj i ne robovati slijepo trendu, prepoznati šta pristaje kojem tipu građe tijela, uzeti elemente koji su trendi i prilagoditi ih sebi", kaže Lejla.

Osobe koje je inspiriraju stilom su Sandy Powell, Colleen Atwood i Michele Clapton, kostimografkinje čiji rad cijeni i čijim se kostimima uvijek s uzbuđenjem raduje jer su, kako kaže, prava umjetnička djela.

Za Klix.ba otkriva da bi voljela raditi na filmu Wesa Andersona, Tima Burtona, Woodyja Allena i Paola Sorrentina, jer, iako su veoma različiti, imaju svoju specifičnu estetiku.