Komentari (7)
Za komentarisanje je potrebna prijava. Prijavi se
NAPOMENA: Komentari su otvoreni za prijavljene korisnike i odražavaju stavove svojih autora. Vrijeđanje i govor mržnje ne objavljujemo, a za govor mržnje se odgovara i krivično. Prije pisanja pogledajte pravila komentarisanja.
Ma ja sve vi radite, a eno kuca mu stoji "zapecacena", naklatio se nargila bar, sjede djeca dudlaju ne znaju ni na sta su se naslonila...
Tek što si pošao izgubio si se većna tom kratkom putu traganja Kroz drevna granja i davne paprati i prti Uz neka laka i plitka vaganja O prošloj slavi i stvari No čim odmače pun sebe i o sebi Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega Ti opet nevoljan stiže na drugi brijeg neumitne smrti Mada od te teške misli kako su Kroz mećave crnog snijega Umirali ili svisli Prezadovoljan sobom I bježa ti I stalno Bijega Zalutalom Među upitnicima ovih biljega
Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti Jer Povratka veše nema I dalje ćeš tako beznadno ići I stići od bola do bola što se za te sprema Kao nagrada za saznanja o spasenju i propasti Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu I ići ćeš tako i nećeš da se vratiš dok ne shvatiš
Da svi glasovi ne bjehu prisutni u ovme davorju Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju Ostaćeš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju Sve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu Sve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davnina nejednaki su
Najveći od najvećih... posebno za one koji ga razumiju... a to nije lako...