Dok smo mi na ovim prostorima ginuli, krvarili, sahranjivali i strahovali, diljem \"naprednog \" svijeta u svojstvu pomoći našem prostoru su se vodili nekakvi govori i pregovori, koji su najvjerotanije završavali do tri popodne kad bi bivalo vrijeme ručka. Želim reći da je jelovnik tog dana morao mnogima biti značajniji od pitanja ovih prostora. Malo se ko uznemirivao zbog toga što je dnevno ginulo toliko i toliko ljudi u Bosni. No bilo je entuzijasta, altruista, heroja koji nisu mogli zanemariti činjenicu da ljudi ginu tamo negdje. Zahvaljujući angažmanima tih ljudi, zahvaljujući onome što su prenijeli ondašnjoj javnosti, ipak su se informacije jače utiskivale u vijuge ljudi diljem svijeta. Vele da zlo nastaje kad dobri ljudi ništa ne učine. Ja bih rekla da je dobar broj tih fotografa učinio nešto dobro. Slika je , ako je napravljena okom dobrog umjetnika ipak jedno od najjačih izražajnih sredstava. Ja bih posjetila ovu izložbu da se nalazim u Francuskoj ovih dana.

Kakvo uvlacenje u dupe Francuzima, glavnim krivcima svega sto se desilo (Miterand, Morillon, Janvier...). Oni nece ni poslije 60 godina da priznaju svoje greske iz tog istog Drugog svjetskog rata u kojem su zvanicno bili dio Treceg Rajha, a priznanje njihove krivice za Srebrenicu i Sarajevo ce najvjerovatnije ostati misaona imenica. Ma Bravo!!!