Kultura
0

Ivanu Lovrenoviću uručena nagrada P.E.N. Centra BiH

FENA
Književniku Ivanu Lovrenoviću danas je u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH uručena prva bijenalna nagrada P.E.N. Centra BiH "Midhat Begić" za esej "Ivo Andrić, paradoks o šutnji".

Riječ je o prvoj poslijeratnoj nagradi P.E.N. Centra BiH koja se dodjeljuje za književnu kritiku.

Odluku o dobitniku donio je žiri u sastavu Hanifa Kapidžić-Osmanagić (predsjednica) te članovi Dejan Đuričković, Željko Ivanković, Čedo Kisić i Juraj Martinović.

Nagrađeni esej objavljen je u časopisu "Novi izraz", koji djeluje pri P.E.N. Centru, a na konkurs za nagradu je pristiglo 14 knjiga eseja.

Predsjenik P.E.N. Centra BiH Ugo Vlaisavljević istaknuo je na prigodnoj svečanosti da ova institucija, po načelu djelovanja, predstavlja udrugu književnika zainteresiranu za književno-kritički rad.

Tako je u fokusu djelovanja upravo vrednovanje književnog rada jer književna produkcija bez kritike je produkcija bez samosvijesti o samome sebi, ocijenio je Vlaisavljević.

Ivan Lovrenović, kojemu je predsjednica žirija Hanifa Kapidžić-Osmanagić uručila plaketu i novčani dio nagrade, nije krio uzbuđenje i emocije.

Kazao je da nagrada za njega ima veliki značaj iz nekoliko razloga. Prvi je da su njegov rad ocijenili članovi žirija te ljudi čiji akademski integritet i književničko znanje visoko cijeni, a tu je i vlastiti odnos prema imenu nagrade Midhat Begić.

Posebno je u svemu značajan Andrić, podsjetivši da u trenutku kada se naš nekada strukturirani svijet raspao, ujedno se raspao i odnos prema Andriću, kao jednom od najvažnijih legatora, zadužbinara BiH.

"On je celokupan novčani iznos Nobelove nagrade zavještao Bosni i Hercegovini za razvoj bibliotečke djelatnosti. Zahvaljujući sistemu koji je tada postojao, ustanovljen je Fond "Ivo Andrić", što je bio njegov vakuf ovoj zemlji", kazao je Lovrenović.

Također je podsjetio da je taj fond bio od iznimne važnosti ne samo za biblioteke već i književnost u cjelini. Iz njega su se pomagali i mladi književnici. A s raspadom ondašnjeg sistema, nestala je i memorija na taj značaj Andrića, zaključio je Lovrenović.

Kako se navodi u pojašnjenju žirija, Lovrenovićev stil je stil klasične jednostavnosti, pragmantne jezgrovitosti i nekog zrcalskog ogledanja pojedinosti u cjelini i cjeline u detalju, koji kao da je potkrepljuje, dokazuje i zasniva. Njegov je esej, mišljenja je žiri, novi doprinos tumačenju našeg najznačajnijeg pisca i prevazilaženju nesporazuma i sporova u vezi s njim.

-Lovrenovićev Andrić je pisac sve Bosne i Hercegovine - i bošnjački, i srpski i hrvatski, stav je žirija.