Grafički dizajner i muzičar Ismar Žalica: Zašto iko želi raditi nešto što ga ne izaziva?
"Od 14. godine se aktivno bavim muzikom, ali me je uvijek privlačio i taj vizuelni dio muzike, odnosno naslovnice albuma. Kasnije se to proširilo na dizajn korica knjiga, plakata predstava i filmova. Oba medija mi omogućavaju da kažem stvari koje ne mogu riječima, to su moja dva jezika kojima samopouzdano 'baratam' i u koje nemam sumnje", govori naš sagovornik.
Žalica ističe kako je što se tiče dizajna najaktivniji u sferi pozorišta i muzike, dok se uz to bavi i dokumentarnom fotografijom."Najviše sam ponosan na projekte koje sam radio sa pozorišnim rediteljima i glumcima, a takvih je mnogo. Neki od mojih favorita su plakati za 'Murlin Murlo', 'Sisoisus', 'Osramoćeni', 'Ljepotica Linejna', 'Tri sestre'...", nabraja.
Nekoliko ovih plakata je krajem prošle godine prikazano u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti u Sarajevu u sklopu izložbe "Ovdje i sada", čiji je cilj bio da javnosti predstavi 31 glumca i glumicu sa sarajevske Akademije scenskih umjetnosti.
"Moj proces stvaranja počinje s onim što mi je prioritet: Šta želim reći? Svejedno da li je muzika, dizajn ili fotografija, mislim da je namjera i potreba za iskazivanjem nečega apsolutni prioritet. Ukoliko nema tog osjećaja iznutra, rezultat neće biti zadovoljavajući. Ipak, to je nedefinisani impuls, koji se mora na neki način oformiti. Tada kreće razmišljanje, u slučaju muzike, o harmoniji, melodiji, aranžmanu, tekstu, atmosferi zvuka...", govori Žalica.
Dodaje kako su prepreke neminovne, ali i dobrodošle. Zašto bi iko želio raditi nešto što ga ne izaziva?, pita.
"Najkreativniji sam kada naiđem na neki problem. Naprimjer, za pjesmu 'Waking Sun' sam sebi dao izazov da uradim pjesmu bez ijedne električne gitare, što nikada prije nisam uradio. I stvarno, u finalu te pjesme uopće nema električne gitare, a imaju četiri bass gitare", priča.
Nastavlja objašnjavati kako muziku stvara kako bi sebi objasnio svoj unutrašnji nemir: "Ovo je pokretna tačka svega, šta sam ja u ovom minutu, šta je sve ovo oko mene i kako na mene utječe... Onda u to ulaze drugi ljudi, njihove priče, osjećanja, njihovi demoni, njihova i moja mentalna i emotivna putovanja. Takve su i reakcije, većina mi priča o ličnim slikama koje vide kada slušaju album, a to mi je mnogo važnije od 'super je muzika", ističe.
"Typical Tourist" opisuje kao vrlo introspektivnu priču koja je odraz okruženja u kojem se nalazi. Ime dolazi iz pjesme "Common People" grupe Pulp: "Everybody hates a tourist, especially one who thinks it's all such a laugh". Rad na albumu trajao je deset mjeseci, a Žalica kaže kako je bio vrlo izazovan, pogotovo pjevanje i miksanje.
"No na kraju je to nešto iza čega stojim i na šta sam veoma ponosan", govori.
Žalica razgovor zaključuje kazavši kako u narednom periodu planira producirati CD svog prvog albuma, eventualno snimiti spotove i ostvariti još neke saradnje. Osim toga, siguran je i da do kraja 2021. želi objaviti još jedan album. A do tada preporučuje neke od novih bendova i muzičara, nabrajajući zatim Jufkamental, Srklet, Nervni Slom, Činčilu, Svemirka, Elliot, Amara Šantića, Hibrida, Blind Puppy...
