kad vec spominjete stanove uvjekse sjetim moje sugradjanke a stanovnici tog naselja ce znat o kome govorim koja je bila bez stana i ona je postal narodski receno domar odnosno neko ko brine o odrzavanju jednog ulaza jedne zgrade i malo po malo ta je dobila stan u toj zgradi uselila i sada je to njen stan e to je nasa sarajevska stvarnost kao i ono daj imam do garaze cetri metra i daj da to ogradim daj imam okucnicu 10 metara daj da to ogradim, daj imam oko stana slobodnih nekoliko kvadratnih metara prostora i hajde da to ogradim da dozivotno bude moje, nama trebaju zakoni i udaranje po novcaniku onog ko ih prekrsi jer je kod nas sve moguce od prostituiranja na radnom mjestu do toga da sluzbenik na salteru tjera sprdnju sa osobom starom 80 godina i u tom uziva citav red ukljucujuci i policajca koji je tu obezbjedjenje, ljudi moji gdje mi zivimo, nas ce probuditi kolektivna muka kad sve propadne i kad shvatimo da nas kriminalci vode i da nam je bolje dabudemo posteni jer se tako zaradi!!

sva bijeda bh stvarnosti se ogleda u ovim komentarima. Pljujete, a nemate blage veze. Svi prepametni, a niko nije procitao ni jednu od ovih (odlicnih) knjiga.

Mehmedalija Meša Selimović,jedan od najvećih bošnjačkih pisaca svih vremena.

EVO STA ABDULAH SIDRAN PIŠE O MORALU NACELNIKA TUZLE Građanima Tuzle je poznata činjenica da je njihov prijeratni, ratni i poratni općinski sekretar a današnji gradonačelnik Jasmin Imamović jedan od prvih Tuzlaka koji je, takoreći odmah po početku agresije na BiH, maja/juna 1992. godine, oteo stan sugrađanki nebošnjačke nacionalnosti. Sudski spor u vezi sa tim ‘predmetom’ došao je do Strazbura i njegov ishod nije neizvjestan. (Pogledati: http://tuzlalive.ba/dani-2012-godine-nacelnik-jasmin-imamovic-vec-19-godina-nezakonito-zivi-u-mom-stanu-20465/) Da sam za tu činjenicu saznao pravovremeno, sa dotičnom personom ne bih se ni rukovao, a kamo li gradio prijateljstvo! Naravski, ako je neko spreman u okolnostima rata baviti se otimanjem tuđih stanova – njemu je i najkrupnije laganje – sitnica. Pune tri godine svjesno i smišljeno laže – i plaća novinare da njegovu laž umnožavaju i šire! – da je sukob između nas dvojice uzrokovan mojom ‘ljutnjom’ što je iz konkurencije za nagradu MS 2012. godine eliminisan moj roman ‘Otkup sirove kože’. Laže ko pas! Protiv voluntarističkog načina ‘rada’ i potpune pravne i proceduralne neuređenosti poslova u vezi s tom nagradom – ja sam se pobunio tri godine ranije, 2008/2009. godine! – saznavši za sramotnu eliminaciju iz konkurencije za nagradu MS genijalnog romana ‘Vječnik’ bosanskog pisca Nedžada Ibrišimovića. Polemika o tome u dnevnom listu ‘Oslobođenje’ trajala je dva mjeseca, decembra 2008. i januara 2009. godine. Nikakav moj roman nije postojao, niti sam znao da će postojati! Naravski, ako neko sve svoje veze i prijateljstva gradi i njeguje isključivo iz vlastitih karijerističkih pobuda, kalkulacija i ambicija – kao što to oduvijek čini J. Imamović – onda to i nisu stvarna prijateljstva. Kvarni partner u tome odnosu ne može ni znati kad je neko od njegovih ‘prijateljstava’ počelo, a kada završilo. Tako ni Imamović ne zna da je prekid našega prijateljstva započeo mnogo ranije, nakon što su se pokazale uzaludnim moje višekratno izrečene molbe da me oslobodi verbalnog maltretiranja u obliku neprestanog hvalisanja vlastitim švalerskim podvizima! To se nije dalo izdržati! Manijakalni hvalisavac nije se libio među imenima svojih ‘žrtava’ pominjati i imena pojedinih članica njegovoga žirija za književnu nagradu MS! Da je barem u tome bilo ikakvog pripovjedačkog šarma, elegancije ili humora! Nego ništa: okice koje škilje i jezik koji katkad oblizne usnu dok preko nje prebacuje gadarije. Ako mislite da je ovo kraj i da se ružnije od ovoga ne može ni zamisliti – prevarili ste se. Nažalost. Pohvalio mi se, jednog popodneva u mome stanu u Sarajevu, u ulici Marsela Šnajdera 9 – da je nedavno ‘sredio’ i kćerku jednog našeg zajedničkog prijatelja. Ostavljam da sami nađete ime za takav ljudski materijal.

Svake godine se za ovo iz budžeta izdvoji 100 000 KM, a za zapošljavanje 60 000 KM

šta kaže Sidran na ovo?

Jebe mi se