Admir Glamočak: Narod je zaštita za sprovođenje interesa politike, kroz stari sistem smo naučili biti poslušnici
Razgovor počinje sjećajući se djetinjstva i prvih trenutaka u pozorištu čija ga je čarolija odmah privukla.
"Odluka da upišem Akademiju scenskih umjetnosti datira još iz najranijeg djetinjstva, jer je stan mojih roditelja između tri pozorišne kuće - Narodnog pozorišta, Pozorišta mladih i Kamernog teatra 55. Između igre u parku i odlaska u pozorište uvijek sam birao odlazak u pozorište. Poslije završene Prve gimnazije Akademija koja se otvorila bila je također u blizini stana, tako da je to neki 'kofol' razlog, a zapravo me uvijek privlačila čarolija teatra i uzbuđenje koje je zaista zamijenilo mnoge dječije igre", prisjetio se Glamočak dodajući da je imao sreću što mu je posao hobi.
Bio je student prve generacije upisane na Odsjek za glumu, a 1984/85. godine je diplomirao na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu u klasi profesora Bore Stjepanovića. Tokom studija je igrao neke od zapaženih teatarskih uloga, a posebno je upamćen njegov udio u kultnoj predstavi Otvorene scene Obala - "Audicija".
"To su vježbe koje smo radili na drugoj godini, a od najboljih smo napravili predstavu, jer smo htjeli pokrenuti neku novu scenu u gradu, što se pokazalo uspješnim. 'Audicija' je zaista bila neki fenomen, a igrali smo je na prostoru cijele bivše Jugoslavije", rekao je Glamočak.
Praveći paralelu između vremena kada je on studirao i ovoga danas Glamočak kaže da su razlike normalne jer se sve oko nas promijenilo, ali je suština ista i onaj ko želi biti istinski dobar u svom poslu mora mnogo raditi na sebi i voljeti posao koji radi.
"Postoji jedna definicija glume koja nije komplikovana nekome ko se ne bavi glumom, a kaže da je gluma cio čovjek upleten u neku radnju. To znači cijelim sobom obavljati posao na najbolji mogući način i zajedno sa svojim partnerom kroz igru obaviti neki zadatak koji ima smisla", pojasnio je Glamočak.
Njegove predstave su dugog vijeka i uvijek se igraju na kartu više, a ovaj glumac i režiser priznaje da mu u vremenu kada je veoma teško napraviti pozorišnu predstavu to zaista imponuje. U Sarajevu trenutno igra šest predstava koje je režirao, a koje se izvode najmanje pet godina. Ipak, izdvaja se njegova predstava "Umri muški" koju na sceni Kamernog teatra 55 izvode već 27 godina, a Glamočak otkriva da su ljubav i posvećenost recept uspješnosti i dugovječnosti predstave.
Veliki uspjeh postigla je i predstava "Dame biraju" čiju režiju potpisuje Glamočak, a koja od marta prošle godine, kada je premijerno izvedena, puni dvorene u BiH, ali i regiji. Priznaje da je nada postojala, ali nije očekivao ovakav uspjeh.
"Zaista su to daroviti mladi ljudi, kao što smo i mi bili. Oni igraju "Dame biraju" već više od sto puta, što je za jednu pozorišnu predstavu u današnjim okvirima mnogo. Dobra podjela je pola obavljenog posla, a čini mi se da smo u startu sve dobro posložili, publika je to prepoznala, voli predstavu i zaista mi je drago zbog tih mladih ljudi", rekao je Glamočak.
BiH ima aktivnu pozorišnu publiku
Građani su, kaže, zainteresirani za teatar, što potvrđuju i predstave za koje su karte rezervisane mjesecima unaprijed.
"Publika hoće da ide u pozorište, cijena karata je ovdje smiješna, ali ne može ni biti viša kada se uzme u obzir životni standard. Mislim da imamo dobru publiku, dobre glumce i režisere, ali nemamo istinsku, stvarnu podršku ljudi koji odlučuju o našim sudbinama, životima i profesionalnim potrebama. Ne željama, nego potrebama", rekao je Glamočak.
Napominje kako je podrška vladajućih struktura kulturi inače slaba.
"Strašno je da se u BiH snima tako malo filmova, a da imamo toliko sjajnih režisera. Strašno je što neke TV serije koje imaju fantastičan uspjeh na cijelom prostoru bivše Jugoslavije produciraju TV kuće iz regije. Naravno, nikad nema dovoljno novca, ali ima ga toliko da bismo mogli biti bar ravnopravni nekim produkcijskim kućama iz zemalja regiona. Naši problemi su u prvom redu u vladajućim strukturama, ali malo je i besmisleno to govoriti jer oni koji sjede u parlamentu, vladi, skupštinama nikad nisu kročili u pozorište i misle da je to budalaština", rekao je Glamočak.
Ističe kako imamo odlične glumce i režisere, ali u tehničkom smislu prilično zaostajemo čak i za vrlo slabim teatrima iz okruženja, jer je iznos novca koji se ovdje utroši na opremanje jedne predstave deset puta manji nego u bilo kojem teatru u zemljama regije.
Studenti mi pomažu da budem u trendu
Iako za sebe nikad ne kaže da je režiser i u tom segmentu je veoma uspješan, a kaže da je režiranje bio logičan slijed u njegovoj karijeri.
"Počeo sam režirati slučajno, nekako su predstave birale mene kao režisera i to je produžetak posla koji radim na Akademiji. Suština režiserskog posla je u dobroj komunikaciji i radu s glumcima i drugim saradnicima tako da je to nekako bio logičan slijed", objasnio je Glamočak.
Ipak, priznaje da ga najviše raduje rad sa studentima i da bi, kada bi morao birati, izabrao ulogu profesora.
"Studenti uče od mene i mojih kolega, a ja jednako toliko učim od njih i uvijek je u pitanju razmjena. Studenti mi pomažu da budem u trendu, da budem svjestan promjena i društva u kojem živimo", rekao je Glamočak i dodao da se uz njih osjeća mlado.
Na vlastita iskustva se oslanja, ali se ne postavlja kao mjerilo stvari i na predavanjima najmanje priča o sebi. Kaže da i sada uči, a ističe da je najviše o ovoj profesiji naučio u ratu.
"To je bilo jedno specifično iskustvo i u tom periodu sam naučio koliko je istina u teatru važna, koliko je glumačka mašta sposobna da zamijeni sve drugo čega nema i koliko glumac svojom imaginacijom može probuditi imaginaciju kod publike. Naučio sam zapravo da je manje uvijek više", rekao je Glamočak.
Glamočak je za svoj rad dobio brojne nagrade, ali najveća nagrada mu je aplauz.
"Nagrada je sposobnost da uspijevaš opstati u poslu. Također, ma koliko nekome bilo smješno, taj aplauz na kraju predstave je potvrda da to što radiš ima smisla, razloga i da jednostavno nešto što bi moglo postati mehanički način igranja ne dolazi u obzir, jer ako svaki put igraš kao prvi put, a kao da ti je posljednji put, onda je uspjeh zagarantovan", rekao je Glamočak.
Ljudi me pamte po ulogama Sudžuke, Simonide, Sude...
Priznaje da ga ljudi koji se sjećaju starijih vremena imaju običaj zovnuti 'Sudžuka', 'Simonida', 'Sudo' pa čak i 'Neće X-zraka kroz Bošnjaka' (rečenica izgovorena u filmu "Gori vatra").
"Ima onih koji misle da se ja stvarno zovem Sudo. Čak je bilo situacija gdje ljudi misle da je Nada Đurevska zaista moja punica, a Meliha Fakić moja supruga", rekao je Glamočak.
Kaže da je danas svaka druga osoba Sudo kojeg je igrao u seriji "Viza za budućnost".
"Ljudi su se prepoznavali i poistovjećivali s tim likovama i pamte ih, a to je uvijek ono što je dobro. Taj humor je suočavanje s istinom i pristanak na to da smo takvi kakvi jesmo", rekao je Glamočak.
Na pitanje šta bi bila naša viza za budućnost, Glamočak kaže:
"Biti prava osoba na pravom mjestu, da ostavimo po strani sitna stranačka htjenja i da u drugom i drugačijem pronalazimo kvalitet. Svi su ogorčeni na politiku, nikome nije dobro. Jednostavno smo kroz onaj stari sistem naučili biti poslušnici kao da nam neko ko vlada može kreirati život. A ne može. Moramo biti svjesni da ga sami kreiramo s ljudima koji žive s nama i pored nas", rekao je Glamočak.
Dodaje kako je previše političkih partija u ovako maloj zemlji i previše obećanja koja se ne realiziraju te da se politikom moraju baviti oni koji će i zemju i njene ljude voditi naprijed u neko vrijeme u kojem će biti moguće živjeti kvalitetnije.
"Bombardovani smo predizbornim plakatima raznih ljudi koji su u politici da bi se uhljebili i koji nemaju nikakve jasne koncepte tako da kada se pojavi osoba koja zna sastaviti tri normalne rečenice, to je na nivou iznenađenja i nevjerice. Politika je danas trgovina i jedna šarena laža u kojoj nažalost vladaju nemoral i neistina, a narod je danas samo zaštita za sprovođenje često loših vlastitih ideja i interesa", rekao je Glamočak.
Iako je mnogo stvari koje mu se ne dopadaju, na odlazak iz Sarajeva ne pomišlja.
"Svaki put mi zadrhti nešto u grudima kad se vraćam ili slijećem na aerodrom ili ulazim s bilo kojeg ulaza u Sarajevo. Ne mislim da je negdje bolje, jer je čovjeku dobro onoliko koliko sam sebi uspije napraviti neki mikrosvijet u kojem mu je dobro", rekao je Glamočak.
Zadovoljan je 2016. godinom u kojoj je imao mnogo posla.
"Trenutno završavam diplomsku predstavu sa studentima i to je najvažnji posao koji radim. Krajem iduće sedmice u SARTR-u treba da radim predstavu 'Savršeni kroj', a početkom februara u Narodnom pozorištu režiram operetu 'Kneginja Čardaša'. Radit ću i jednu TV seriju koja će se snimati u Sarajevu, a koju producira Nova TV, Feđa Isović je scenarista, Elmir Jukić režiser, a podjela regionalna. Imam još nekih projekata u planu, između ostalog i eventualno okupljanje ekipe 'Audicije' nakon 30 godina", otkrio je Glamočak.
Priznaje da je postao 'kućni tip', a u slobodno vrijeme najviše čita i gleda filmove.
