Knjiga "Soba za nikoga": Ispovijest Donne Ares inspirisana borbom protiv teške bolesti
Donna Ares, uvijek je bila simbol jake žene koja je znala šta želi od života i išla hrabro ka tome. Muzička karijera joj ide uzlaznom putanjom, a brojni hitovi još s prvih albuma, vrte se i danas na radijskim i televizijskim stanicama. Velikim koncertom koji je održan u Sarajevu 16. aprila, pokazala je svoju veličinu i snagu, te je pokrenula kampanju za skupljanje novca za ljude oboljele od raka u BiH.
Upravo i knjiga "Soba za nikoga" govori o njenom saznanju da ima ovu tešku bolest, nedoumici, suzama, bolu, a potom optimizmu i odluci da se bori do pobjede. Za sve one koji s nestrpljenjem čekaju da knjiga bude objavljena, Donna je dala mali uvid u uvodnu stranicu.
"Knjigu još uvijek pišem, ali bliži joj se lagani rasplet. Volim vas i hvala puno na podršci i ranije, a pogotovo u ovih devet teških mjeseci, a posebno hvala na velikom interesu koji pokazujete za moju knjigu koju nisam ni sanjala da ću pisati, ali eto život piše najbolje romane", napisala je Donna Ares dodavši citat iz knjige: "Eto, htjela si da budeš Ares. Ratnik. Borac. Eto, bori se sad. Htjela si zmaja da te čuva, eto sad nek' te čuva. Nisi ona što bi pala na koljena .. Evo, sad se pokaži".
Donna je prije devet mjeseci saznala da boluje od raka koji je u trećem stadiju. Nakon liječenja u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, prebačena je kolima hitne pomoći u Sarajevo 21. oktobra prošle godine i od tada je njeno liječenje nastavljeno na Univerzitetskom kliničkom centru. Knjigu je počela pisati tokom pauza u liječenju na Bjelašnici gdje odmara, prikuplja energiju i pronalazi svoj mir.
Uvodna stranica knjige "Soba za nikoga":
"Osjećala sam kako mi se ledi ruka od tekućine prve kemoterapije koja je kap po kap satima već curila kroz infuziju u moje vene i obuzimala mi tijelo na neki čudan način sve više. Pokušavala sam naći bolji položaj u krevetu i nisam mogla puno promijeniti šta god napravila. Žuljalo me sve. Krevet je bio neudoban za mršavicu poput mene, ali nije bio problem više ni u krevetu. Žuljale su me vlastite kosti. Nekako sam se smanjila i utonula u plavu bolničku posteljinu iz koje je virila samo desna ruka u kojoj je bila zabodena igla s cjevčicom. Slučajno sam pogledala lijevu i pomislila da mi se smanjila gejša. I zmaj mi se smanjio! Sve su se tetovaže nekako smanjile i pomjerile sa svog mjesta mršavosti.
A jednom kad me medicinska sestra ubola nakon bezbroj 'ubadanja' do tada, pomislila sam na bockanje i grebanje igle mašinice za tetoviranje. A odmah za tim lančano se nadovezala pomisao i na sve osude što dobronamjerih što lažnih moralista kako je to tetoviranje zabranjeno, kako nije dozvoljeno u islamu, šejtanska posla i šta mi sve nisu govorili.
I evo... ako i to treba da prihvatim - predajem se! Prihvatam. Ako je Bog zaista trebao da me kazni zbog tog grijeha onda dragi moj Bože ti i ja smo sada kvit.
"Kazni me... o Bože kazni me za sve"
Riječi moje davno napisane, otpjevane i proslavljene pjesme. Kroz glavu su mi prolazili stihovi drugih pjesama i činilo mi se kao da su neke rečenice došle na naplatu i bila sam svjesna da me čeka sve ono sa čime se još nisam susrela. Igle, infuzije, pregledi, nalazi, već sam bila umorna od svega, a bio je to tek početak."
Donna Ares ima 37 godina i rođena je u Bihaću. Udata je za producenta Džavida Ljubovcija s kojim živi i sarađuje godinama. Muzički talenat naslijedila je od svojih roditelja, a karijeru pod ovim imenom započela je 1997. godine kada je prvi put nastupila na hrvatskoj Dori.
