Za Klix.ba
77

Pawlikowski o filmu "Srpska epika": Želio sam pokazati srpsku mitomaniju iz drugog ugla

Elma Ljubčić
Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba
Poljski oskarovac Pawel Pawlikowski već nekoliko dana boravi u glavnom gradu BiH gdje je stigao kao specijalni gost 25. Sarajevo Film Festivala. U razgovoru za Klix.ba govorio je o Sarajevu koje je već duže od tri decenije dio njegovog života te o filmu "Srpska epika" koji je snimao 1992. godine tokom samog početka agresije na BiH.

Pawlikowskom je prve večeri 25. Sarajevo Film Festivala uručena nagrada Počasno Srce Sarajeva za izuzetan doprinos filmskoj industriji i to je, kaže nam, još jedna poveznica u njegovoj vezi s glavnim gradom BiH.

"Uvijek sam osjećao povezanost s ovim gradom, ali nakon Srca Sarajeva mi je toplo oko srca. Ljubav je velika riječ, ali zaista osjećam veliku povezanost", rekao je Pawlikowski.

U Sarajevu je, prisjeća se, prvi put boravio kada je Emir Kusturica snimio film "Sjećaš li se Dolly Bell".

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

"Bio sam očaran atmosferom, krajolicima, miksom različitih kultura, kombinacijom islama, katoličanstva i pravoslavlja koji nisu predstavljali problem u dobu komunizma. Bio sam potpuno zaveden tim nekim duhom i želio sam biti dio tog vremena. Međutim, bio sam zbunjen jer se situacija u Sarajevu drastično razlikovala od situacije na selu. U Sarajevu se sve činilo harmonično, dok je situacija na selu bila potpuno drugačija. Upravo zbog toga sam se šokirao kada je počeo rat u BiH, nisam mogao razumjeti kako se iz takve harmonije u glavnom gradu mogao izroditi takav užas", ispričao je.

Ubrzo nakon toga snimio je dokumentarni film "Srpska epika", svojevrsnu antopološko-sociološku studiju koja se značajno razlikuje od svih drugih dokumentarnih filmova na tu temu.

"Želio sam shvatiti šta misle ljudi koji drže Sarajevo pod opsadom, odakle dolazi ta mržnja i koje su njihove želje i motivi. Želio sam pokazati srpsku mitomaniju iz drugog ugla, ali i pokazati da je to rat imeđu urbanog i ruralnog, rat u kojem su seljaci postali vojnici čiji je vođa samoprozvani historičar i pjesnik. Zaista je to bilo fascinantno istraživanje, ali je u isto vrijeme bilo traumatično iskustvo jer sam gledao kako gori grad koji mi je veoma drag. 1991. godine sam sjedio u hotelu Evropa, a sljedeće godine sam gledao kako gori. Bilo je to bolno iskustvo koje je ostavilo dosta traga", rekao je.

"Zaista sam želio ući u glavu ljudi koju mogu raditi takve užasne stvari, ali i pokušati prenijeti neku univerzalnu poruku, shvatiti šta to natjera čovjeka da uništava grad u kojem je nekoliko mjeseci ranije živio s ljudima na koje sada puca. To je misterija koju sam želio riješiti. Tokom istraživanja sam pročitao neke srpske epske pjesme i učinilo mi se da odgovor možda leži u njima. Te pjesme su jako povezane sa srpskim identitetom. Pjesme u kojima je opjevan boj na Kosovu kojeg je kralj Lazar iz nekog razloga odlučio svojevoljno izgubiti. Nekako sam tada imao osjećaj da će Srbi izgubiti rat, bili su opčinjeni epovima dok se njima kao marionetama upravljalo iz Beograda. Sve te pjesme i priče iz srednjeg vijeka su ponovo oživjele devedesetih, samo su drugi ljudi bili u glavnim ulogama", pojasnio je.

Dodao je kako se nakon rata morao vratiti u Sarajevo zbog jake povezanosti koju je osjetio s ovim gradom, ali i zbog prijatelja koje je stekao.

"Rat je završio, promijenila se cijela geopolitička situacija, a ljudi na ovim prostorima su umorni od ratovanja tako da mislim da bar još stotinu godina ovdje neće biti eskalacije sukoba. Ipak, dosta je tenzija u politici, dosta je otvorenih pitanja, politika je nekako postala plemenka i sve to ne daje nadu. Ali rat je završen. Osim toga, kada pogledate Sarajevo vidite da tu ima dosta ljudi koji furaju svoj fazon i koji nisu opterećni ratom i tim pitanjima", rekao je.

Foto: I. Š./Klix.ba
Foto: I. Š./Klix.ba

Priča nam kako je dokumenatrni film "Srpska epika" dugo vremena bio kontroverzan, jer mnogi nisu razumjeli njegovu suštinu.

"Mnogi su se pitali što sam uopće to radio i snimao. Narativ filma jeste dosta nerazumljiv, ali taj način pričanja priče sam koristio i tokom snimanja 'Hladnog rata', dopustio sam da same užasne slike ispričaju priču", rekao je Pawlikowski u razgovoru za Klix.ba.

Pawel Pawlikowski rođen je u Varšavi. Poljsku je napustio sa 14 godina. Živio je u u Velikoj Britaniji, Njemačkoj i Italiji, a na kraju skrasio u Velikoj Britaniji 1977. godine. Studirao je književnost i filozofiju u Londonu i Oxfordu. Početak njegove karijere obilježili su dokumentarni filmovi koje je radio za BBC, a koja su osvojila brojna priznanja uključujući Emmy i Prix Italia. 1998. godine Pawlikowski se okrenuo igranoj formi. Za filmove "Last Resort" i "My Summer of Love", koje je režirao i za koje je napisao scenarij, osvojila su BAFTA nagrade i niz drugih priznanja na festivalima širom svijeta. Uslijedio je film "The Woman In The Fifth", a zatim film "Ida" kojeg je predstavio 2014. godine na Sarajevo Film Festivalu, a koji je potom nagrađen Oscarom za najbolji strani film te nizom drugih prestižnih nagrada.