Filmski revizionizam
29

Film o holokaustu koji uspoređuju sa "Schindlerovom listom": Monstruozno lice kvislinškog zla

Piše: Ines Mrenica
Film "Betrayed" Eiirika Swensona najvažniji je norveški film u historiji, jer je prvi visokobudžetni igrani film koji donosi priču o najmračnijem periodu tamošnje prošlosti, Drugom svjetskom ratu i sramotnoj eri Kvislingove marionetske države.
Kako ga njegov autor i dio svjetske javnosti već etiketiraju, najvažniji norveški film o Drugom svjetskom ratu "Betrayed" (u originalu "Den største forbrytelsen") donosi istinitu priču o porodici Braude. Oni su bili "obični" ljudi čija je sudbina zapečaćena samo iz razloga što su bili Jevreji. Film je isproduciran impresivnim budžetom, koji iznosi nešto malo manje od 6 miliona eura, i predstavlja stravične okolnosti holokausta, onako kako je to u stanju dočarati isključivo umjetnost pokretnih slika.

Nacistička agenda nije poznavala granice, a kako se rat širio Evropom četrdesetih, Hitler je pokazivao sve monstruoznije lice zla. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Jevreji iz cijele Evrope su deportovani i ubijani u njemačkim koncentracionim kampovima. Kada su nacisti izvršili invaziju na Norvešku, tamošnji Jevreji su se osjećali sigurno, ali kako antisemitizam ne poznaje granice, s rastućim ratnim ludilom situacija se drastično promijenila. Radijski prijemnici su im oduzeti, a pasoši su im ispečatirani velikim slovom J.

Scena iz film “Betrayed”
Scena iz film “Betrayed”

Norveškom je tada vladao Vidkun Kvisling, političar koji je sarađivao s nacistima i od svoje zemlje napravio marionetsku državu, kojom je zapravo upravljao Hitler. Upravo se njegovo ime upotrebljava kao generički naziv za saradnike s okupatorima i izdajnike općenito. Na sutrašnji dan, nije naodmet spomenuti, 22. aprila 1945. godine oslobođen je koncentracioni logor Jasenovac, mjesto "konačnog rješenja" za brojne Jevreje, Srbe i Rome prema politici Endehazije.

Odvedeni na silu, vođeni nadom

Genocidni projekt je rađen po istoj matrici svuda u Evropi pa tako i u Norveškoj. Svi muškarci stariji od petnaest godina su uhapšeni i poslani u logore. Žene su bile isuviše uplašene da bi bježale, pa su umjesto bijega odlučile strpljivo čekati povratak svojih muževa, sinova, očeva i braće. Onda je 26. novembra 1942. godine stotine Jevreja usred noći uhapšeno i transportirano u Oslo. Prestravljeni muškarci, žene, djeca, stari i bolesni su bili prisiljeni ukrcati se na njemački teretni brod "SS DONAU". Brod je isplovio s 532 norveških Jevreja, što je bio početak deportacije ljudi na njihovo konačno odredište - Auschwitz.

Film je ekranizacija knjige norveške spisateljice Marte Michelet iz 2015. godine, koja govori o progonu Jevreja u Norveškoj za vrijeme nacističke okupacije. Norveški scenarista Harald Rosenlow Eeg ("Mirush", "The King’s Choice") je adaptirao priču, oživljavajući događaje koji su se odvijali u možda najgorim danima novije historije Osla. Kuriozitet vezan za cijeli projekt je činjenica da se do njegove finalizacije malo znalo o tome što se u Norveškoj događalo u Drugom svjetskom ratu, što je zapravo i bio osnovni motiv tamošnjeg filmskog instituta da film podrži s impresivnih 5 i po miliona eura javnog novca.

Radnja filma "Betrayed" uključuje i sportsku priču, tačnije boks, pa su i bokserske rukavice motiv koji se pojavljuje na promotivnim materijalima filma. Inače, sport u kontekstu nacističkih priča predstavlja paradoksalnu borbu pojedinca, koji je stavljen u nemoguće okolnosti i gotovo da nema šanse "u ringu" historijskog trenutka. Utoliko je svaka pobjeda pojedinca u nemilosrdnim okolnostima Drugog svjetskog rata grandioznija.

Inače, svojevrsni trend filmskog revizionizma primjetan je u svjetskoj kinematografiji u posljednjih nekoliko godina. Filmove o mračnim političkim ličnostima i zločinima produciraju države koje žele svoje narode suočiti s prošlošću. U tome se zapravo vidi moralni napredak nekog društva, ali kada ovakvi projekti dolaze iz stvarne potrebe da se priznaju greške, a ne iz hinjenja, tj. da preko filmova pokazuju kako s tim greškama i zločinima nemaju više ništa. Pogled u budućnost nikada ne isključuje da se krajičkom oka zaviri u prošlost, pa makar i preko filmske umjetnosti.

Norveška kinematografija dolazi iz vrlo zanimljivog umjetničkog skandinavskog područja, koje karakterišu izvrsni trileri, književne senzacije i jedan sasvim novi kriminalistički žanr, koji zalazi u duboku socijalnu patologiju podneblja u kojem manjka sunca, pa tako i topline u emocionalnim odnosima. Pravo je čudo da iz tako uređenih zemalja s uzornim socijalnim politikama isplivavaju priče o svim oblicima zlostavljanja i seksualnim devijacijama. Filmovi koje snimaju Norvežani nerijetko šokiraju svojom brutalnošću, poput nedavnog "Cadavera", koji je osvanuo na Netflixu.